Perina borba za opstanak

Hljeb od starog gvožđa

Svaki grad ima neke svoje osobene ljude, a u Zvorniku to je, sigurno Pero Jović. Njega svaki dan možete vidjeti negdje u gradu kako sa sinom Vesom i ženom Vojkom sakuplja stare stvari koje kasnije prodaju. Živi ispod “Zvorničanke”, tako reći u centru grada, ali u neuslovnoj kućici koju koristi kao alternativni smještaj već godinama. Sada se plaši da će i bez toga ostati jer je “gazda”najavio da će da je ruši. Priča brzo, pomalo nerazgovjetno i nepovezano, kao da želi da ono što ga muči što prije kaže i tako olakša dušu. Sin, petnaestogodišnji dječak sa posebnim potrebama, supruga gluvonjema, da nema starog željeza koje skupljaju ne bi, kaže Pero, ni za hljeba imali.

- Dobijemo nešto malo od Centra za socijalni rad za sina, djete sa smetnjama u razvoju, i od grada, od načelnika nešto. Da kad može, neću da ne kažem, pomaže, ali sve je to malo, da je bar da riješimo krov nad glavom. Mislio sam i da odem iz Zvornika, ali obećali praviće zgradu za nas, pa čekaću mada se odužilo, vajka se Jović.

Često se može vidjeti kako sa sinom stopira kako bi otišao na kakvu crkvenu ili drugu proslavu da se bar tako pošteno najedu.

- Skupljamo otpad, željezo, stare električne stvari,bakar, plastiku, konzerve, sve što se otkupljujeb i za šta možemo da dobijemo koju marku, kaže Jović koji na taj način pomaže da grad bude čistiji jer pokupi ono što drugi bace.