Piše: Mirjana Mićić
U mom djetinjstvu bilo je samo nekoliko pasti za zube. Higija, Kolinos i Kaladont koji je bio tada, a i sada čest sinonim za pastu. Nije bio neki veliki izbor, i lako se bilo odlučiti koju kupiti. Što se danas ne bi moglo reći jer kada uđete u bilo koji bolje snabdjeven market na ponudi desetine raznih “kaladonata” pa je prava muka koji izabrati. Jedan dobar za ovo, drugi za ono, treći ima gratis četkice, kod nekih dijele i konac za zube, a nude ponekad i dva po cijeni jednog.
Tako je i kod nekih drugih “roba”, sat vremena vam treba da se odlučite koje ćete sredstvo za pranje veša, za čišćenje sanitarija, tek o šamponima da ne govorim. Svih ima osim onih koje smo nekada, od breze, najčešće koristili. Pa onda razne kreme za lice, za ruke, za tijelo, sredstva za njegu kose, ma da te bog sačuva. Te raznorazne supe, salame, pa čak I hljeb. Šta tu
ima toliko da se bira. Ima, vjerujte. Od tolike ponude i raznih sličnih ili istih proizvoda čovjeku se zavrti se u glavi, uz neizbježnu dilemu da li je pravi izabrao, da se posle ne bi pokajao.
S obzirom da je, većini ljudi, platežna (kupovna) moć znatno smanjena, gleda se naravno prvo cijena, pa proizvođač, ali i pakovanje,mada često ona sjajna, svjetlucava, šarena ambalaža zna da zavara, po principu “spolja gladac, a unutra jadac”.Tako nam je u mnogo čemu u ljubavi, braku, politici. Privuče nas nešto na prvi pogled lijepo, dopadljivo, povoljno, na popust, zavede, zavara, a zapravo šarena laža. Što veća ponuda, sve teži izbor. A zapravo sve je to slično “izdanje” samo drugo pakovanje …
