Hirurg i psi

Piše: Mirjana Mićić

Čitam i slušam ovih dana na lokalnoj radio stanici I nekim portalima o jednom vrsnom, tako kažu, zvorničkom hirurgu koji se u ovo vrijeme pandemije I masovog oboljevanja ljudi, pa i umiranja bavi - psima.

Danima, pa i mjesecima slušam o tome kako se on zalaže da napušteni psi dobiju neke (kartonske) kutije, hranu, veću brigu zajednice o njima, da se udome, otvori azil itd, itd. Lijepo, ali možda ima I prečih stvari- pacijenti kojima treba posvetiti isto, ako ne I više vremena, ljubavi, strpljenja, razumjevanja, empatije nego kerovima. Najavljuje se osnivanje udruženja za brigu o psima, dobila su se I neka sredstva od gradske uprave za te namjene, a nakon borbe za prava svojih kolega od prije nekoliko godina, hirurg se sada bori za prava životinja.

Naravno da bi trebalo više voditi računa da se one zbrinu, da ne napadaju djecu i prolaznike (sjećam se i epizode na šetalištu pored obale rijeke Drine kada je doktorov pas, slučajno ili namjerno poderao patalone jednom prolazniku). Ali zar vam sve to ne liči na onu seriju “Selo gori, a baba se češlja”. Korona hara, ljekari se takođe razboljevaju, neki i umiru , drugi ne znaju za odmor, za pauzu, znoje se pod maskama I skafanderima, a ovamo neke njihove kolege pričaju o potrebama - pasa. O tempora, o mores –čudnih li vremena, čudnih li običaja, dodala bih i doktora …