Podsjećanje na Budimira Galića, prvog zvorničkog modnog kreatora

24

 

Nema više fabrike konfekcije i veza “Vezionica”, a nema ni prvog zvorničkog modnog kreatora Budimira Galića koji je bio autor mnogih njenih kolekcija. Preminuo je prošle godine u 81 godini života, a osim mode njegova velika ljubav je bio lov kojim se bavio skoro cijeli život.

Sa ponosom, ali žaljenjem što je prestala sa radom je, svojevremeno, pričao o “Vezionici”, zvorničkom privrednom gigantu u kome je radilo više od 1.500 žena, a čiji proizvodi su bili nadaleko čuveni i traženi.

“Išli smo na razne sajmove mode, izlagali naše kreacije, ali gledali i tuđe, očima “krali” neke ideje, bio sam na sajmovima u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji. Završio sam Akademiju primjenjene umjetnosti u Beogradu i godinama sam uspješno, za razne firme, izrađivao nazive firmi i njihove zaštitne znakove, odnosno logo, pravio skulpture”, govorio je pokojni Budimir o svom radu.

Prije prelaska u “Vezionicu” godinama je radio kao nastavnik likovnog vaspitanja u Kozluku gdje je upoznao svoju suprugu Stanku, koja je bila nastavnica srpskoj jezika.

23

Ona voli da sakuplja lutke i antikvitete, a Budimir da ide u lov. Bio je dugogodišnji član lovačkog udruženja “Soko” iz Kozluka, a glavni kivac što je postao lovac, govorio je, bila je genetika jer su djeda po majci i dva strica bili pasionirani lovci. Lovački ispit je položio daleke 1964 godine. Od tada je lovio po raznim predjelima i raznu divljač.

– Nisam vodio strogu evidenciju, ali mislim da sam najviše ulovio divljih svinja , bar 20. Najradije sam išao u lov na visoku divljač na Šar Planinu. Dođem u Skoplje, pa u Tetovo i u Goru. Tada sam radio u prosvjeti pa sam zimski raspust koristio za lov. Pružila mi se prilika da ubijem risa, nisam uspio, ali sam zato ubio medvjeda. Tada u Gori, medvjed nije bio zaštićen, pa smo ga lovili. Jednom prilikom, vidio sam medvjeda na vrh trešnje. Bio sam sam. Želio sam da pucam, ali me bila strah, šta će biti ako ga ne pogodim? Pucao sam, a kada sam vidio i čuo da je on zaurlao, i pošao prema meni bacio sam pušku i počeo bježati. Kada smo sutradan, otišli nad obližnji kanjon, vidjeli smo velikog medveda, mrtvog. Odsjekli smo mu glavu i sačuvali kao trofej. Tu priču mi često traže unuci – da im pričam, kako sam ubio medveda i pobjegao, govorio je Galić.

a

– Uvjek je imao dobre lovačke pse i najsavremenije lovačke puške. Kao akademski slikar vrlo često je oslikavao lovačke kuće i druge prostorije u kojima se se njegove kolege okupljale i družile.

Unuk Igor Pisić, sin njegove kćerke Biljane, direktorice zvorničke srednje škole nasledio je od djeda talenat i ljubav prema slikarstvu i kao srednjoškolac je bio član slikarske radionice “Paleta”. Iako studira Građevinski fakultet u Beogradu smatra da mu u budućem radu to može samo koristiti.

Uspomenu na svog oca od koga su mnogo toga u životu naučile njeguju kćerke Biljana i Sanja koja je zavšila FPN i živi u Boegradu. Supruga Stanka ostala je sama, ali svuda oko nje su upomene na zajednički život dug više od pet decenija sa Budimirom koji je ostavio dubok trag u zvorničkoj prosvjeti, privredi i lovu.

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
983642175Unesite mišem ovo: 7211