Zvorničanka na radu u Moskvi

41

 

Bojana Savčić, pejzažni arhitekta je mlada, pametna i uporna djevojka koja na javi sanja svoj san. Živi u Moskvi, radi u kompaniji sa 30.000 zaposlenih radnika, a ona je glavni specijalist u odjelu resursnog planiranja.

Na kratko je došla u rodni grad, da obiđe roditelje Živanu i Slavišu i prijatelje, pa onda ponovo nazad, na posao i u nove izazove.

– Nakon diplomiranja na fakultetu u Novom Sadu jedno vrijeme sam volonterski radila u gradskoj upravi Zvornik, a onda u fabrici glinice. Posao pejzažnog arhitekte je briga o parkovima i zelenilu a tamo sam bila i rukovodilac građevinske operative. Ali nisam bila zadovoljna primanjima, mada sam honorarno radila projekte i za jednu firmu iz Austrije i Srbije, a željela sam nove izazove i dokazivanja pa sam konkurisala za jedan posao u Rusiji, priča Bojana dok sjedimo u jednom zvorničkom restoranu. Rado se odazvala pozivu da za naš portal ispriča priču kako je stigla do Rusije i dobro plaćenog i prestižnog radnog mjesta.

42

Rad na minus 32 stepena
 

- U maju mjesecu prošle godine konkurisala sam prvo za posao u Kazahstanu, ali sam ga dobila u gradu Murmansk, najsjevernijem gradu u Rusiji, izvan polarnog kruga, u kome su temperature u prosjeku iznose minus 32 stepena. Ispočetka mi je smetala tolika hladnoća, ali navikla sam se, a srećom brzo sam prešla u Moskvu. Dosta radim, ali slobodno vrijeme koristim da upoznam ovaj ogroman grad u kome živi 16 miliona ljudi. Krećem se uglavnom metroom, a s obzirom da radim u internacionalnoj kompaniji kolege su mi iz raznih zemlja. Najviše se družim sa Rusima i ljudima iz Srbije, ali i ostalima, ima i Japanaca, Kineza, Hrvata. Dosta radim, po deset sati dnevno ali se isplati... Ruski jezik sam za dva mjeseca savladala, a govorim engleski i njemački priča Bojana.
 

 

oiuiu

Novi posao i sredina su veliki izazov za nju, i zadovoljna je što se dobro pokazala i
dokazala da je dorasla zadacima koji su pred nju postavljeni, Bila bi sretna kada bi njena priča ohrabrila i druge mlade ljude koji ovdje nisu dovoljno cijenjeni i vrijedovani, da i oni sreću potraže na nekom drugom mjestu jer u svijetu uvijek ima mjesta za talentovane, hrabre i kreativne osobe, smatra ona.

Njena majka Živana koja je godinama radila u “Telekomu” i otac Slaviša, iz Elektrodistribucije, sada u penziji ponosni su na Bojanu, kao i svoje dvoje druge djece-sina i kćerku koji su takoše završili fakulete i rade u ili za strane kompanije.

Bojana nam je dala i fotografije koje pokazuju samo dio ljepote i prostranstva Rusije, u kojoj će ostati i dalje, a možda kasnije krene dalje, u nove izazove i dokazivanja. Drago nam je što je Zvornik iznjedrio mnoge mlade ljude koji grade uspješne dokazujući da nije bitno odakle si već koliko znaš, možeš i hoćeš...

46

8 Comments

Anonimni (nije registrovan)

19 September 2020

Svaka čast djevojko. Mladi i školovani nisu poželjni u Bosni, a posebno u Zvorniku. Neka se šepure oni sa kupljenim diplomama.

Drago (nije registrovan)

19 September 2020

Kapa dole čestitoj porodici Savčić. Nije lako odškolovati dva elektroinžinjera i arhitektu i stvoriti divne ljude kao što su oni.

Nihad (nije registrovan)

19 September 2020

Kćerka mog školskog, generacija 1974. Lijepo je čuti da je neko iz kraja uspio u životu. Pozdrav i sve najbolje želim.

Pezerović (nije registrovan)

19 September 2020

Zvornik treba da se ponosi Savčićem, takav dobar čovjek rjetko da ima u Zvorniku, aeto i djeca su uspješna.

Anonimni (nije registrovan)

29 September 2020

Bravo Bojana divna djevojko. Takvi školovani nisu poželjni u Zvorniku. Nek se šepure poltroni zajedno sa debelim. Kockalone je njima uzor, za boljeg i neznaju.

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
692541378Unesite mišem ovo: 1966