Apr 29 /
Da nam živi, živi (ne)rad
Piše: Mirjana Mićić
Niti manje i siromašnije zemlje, niti više praznika. Kako je krenulo neće januar biti mjesec sa najviše neradnih dana, opasna konkurencija je mjesec april, jer malo, malo pa nešto slavimo i ne radimo.
Hajde, kad praznik “padne” u nedelju pa se prenese na naredni dan, ali evo sada 1. maj iako je u ponedeljak, slavi se dva dana. Oni srećnici zaposleni u javnim ustanovama i preduzećima opet imaju manji godišnji odmor ( od petka do srijede), mada uvijek se nađe još pokoji ”slobodan”, narađeni, ili kako ga već zovu, dan, tako da se nakupi praznovanja. Slično je bilo i za Vaskrs, a djeca malo malo pa ne idu u školu.
Ali, ako radite kod privatnika, nema toga, za praznike se radi kao i običnih dana, pa možda i više. Najčešće se i ne obračuna i ne plati kao rad za praznik, ili prekovremeni rad, jer se gazdama tako može. Nisam ni za ovo prekomjerno odmaranje, niti za ovo izrabljivanje. Treba naći mjeru u svemu.
Pitanje je da li danas i ima radničke klase, jer je sve manje preduzeća fabrika, radničkih prava, sindikata, proslave Prvog maja.
U jednoj nevladinoj organzaciji proistekloj iz predhodnog rata čujem priče o raznim zloupotrebama radnika, o tome kako se pojedini poslodavci ponašaju kada prime pripravnike iz programa sufinansiranja njihovih plata iz nekog od projekata grada ili RS. Rade sve drugo nego ono šta su diplomirali, pa tako “djeca” poginulih boraca, sada odrasli ljudi, primljeni kao pravnici, čuvaju i presvlače pelene starim bolesnim majkama vlasnika firme, čiste im kuće, slažu robu u magacinu, kuvaju kafe strankama i na razne druge načine ponižavaju. A kada godina istekne, slijedi “noga”.
Svima nama je poznato kako se kod pojedinih privatnika radnici izrabljuju, ne prijavljuju, plata daje u kovertama, vrši mobing, seksualno uznemiravaju, lako, otpuštaju.
Neka živi, živi (ne)rad, jer sad će i Đurđevdan, pa 9.maj, naći će se još koji dan za slavlje, za praznovanje , posao nek čeka, neće uteći. Jednima med, drugima jed, tako je to u životu, a oni koji ga nemaju o njemu sanjaju, maštaju, nadaju se i čekaju da svoj “prinudni “odmor najzad prekinu i bilo kakvog se posla dočepaju. ili ovdje ili vani …