Granica sa dva lica

2

 

Piše: Mirjana Mićić

Ne idem često preko mosta kao neki sugrađani koji to rade skoro svakodnevno, zbog navodno nižih cijena u Srbiji. Niti je veći izbor robe tamo, niti je vidno jeftinija, pa tako i ne prelazim često granicu. Ali najviše zbog neprimjerenog ponašanja pripadnika granične policije, carine ili već kako se zovu.

Kad im se hoće, a može im se, naprave red, svakog lektimišu, nešto zagledaju, “provuku” ličnu kroz kompjuter, pitaju gdje idete, koliko ćete se zadržati itd. Kad imaju “preča” posla - razgovor sa kakvim zemljakom, poznanikom, zgodnom ženskom ili razgovaraju telefonom, može da prođe ko hoće. Samo mahnu glavom u stilu “Prolazi” i to je to, kao da su vam učinili neku veliku uslugu.

Zanimljivo je to njjihovo ponašanje, da ne upotrebim koju težu i primjereniju riječ. Skoro niko od njih prolaznike ne persira, sa svima su na ti, dobar dan, izvolite, doviđenja ii sretan put kao da ne postoje u njihovom riječniku. Ponekad samo obrvama daju znak da prođete, ili klimanjem glave, treptanjem, lijenim pokretom ruke, bez ijedne riječi ili verbalne komunikacije.

Ne znam koje su škole završili, odakle su, da li su privilegovani postavljanjem da rade na granici, ali rijetko ko od njih je uljudan, vaspitan, nasmješen. Prolazim prije neki dan starim mostom, sa naše strane bez gledanja lične karte jer policajac u smjeni razgovara mobilnim telefonom. Udubio se u razgovori i ne gleda ko prolazi. Na Srbijanskoj strani “grane” policajka lakira nokte, i ni da vas udostoji pogledom, Kao da ste dim, vazduh, niko i ništa. Tako se i osjećate.

Kad god prelazim most i granicu, iznerviram se, Jednom sam i novčanu kaznu platila jer sam im skrenula pažnju na takvo ponašanje. Moj jezik me uvijek košta.I umjesto da neko od nadređenih im reaguje, oni i dalje tolerišu takvu demonstraciju moći i bahatosti radnika na granici koji bi morali tokom obuke, ako ne i školovanja, da (pre)poznaju kriminalce i švercere, a ne da sumnjiviji budu oni koji rijetko prelaze granicu, nego oni koji svakodnevno preko nje nešto nose i prenose.

Imala bih još što šta napisati na ovu temu, ali čemu. Samo će mi skočiti pritisak, stoga ću granicu  prelaziti samo kad i baš moram, nadajući se da će tamo biti kakav pristojan policajac koji će me tretirati kao ljudsko biće, a ne kao nekoga ko mu smeta i u odmoru na poslu - ometa.

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
954168273Unesite mišem ovo: 4215