Iz starih novina: Jovan sa devet života

U maju mjesecu se tradicionalno,  svake godine obilježavaju godišnjice formiranja zvorničke brigade,“Vukova sa Drine“ i drugih  jedinica nekadašnje VRS. Stoga je ovo prilika da se podsjetimo jednog borca, dobrovoljca, Jovana Vukovića ili jednostavno Mađara kako ga zovu svi koji ga poznaju.

Nekada se zvao Jožef Baranji, ali je ime promjenio 1993. godine kada se krstio u crkvi u Bečeju. „Uzeo sam ime svog pokojnog saborca Jovana Vukovića koji  je umro na mojim rukama“, priča on. Bio je uspješan sportista, svojevremeno  vicešampion Jugoslavije u karateu, u teškoj kategoriji , pa mu je to što je bio jak, snažan, u dobroj kondici pomoglo, priča, da preživi sva ranjavanja, mada je ostao invalid.

Tokom rata devet puta je ranjavan, mnogi su bili ubjeđeni da neće preživjeti, ali jeste. Izdržao je  dosta toga u životu, ali  ni nakon rata nije bilo puno bolje. Radio je kao noćni portir jedno  vrijeme u fabrici glinice, a zatim na željeznici. Stanovao sa djecom u nekadašnjem objektu fabričkog obdaništa.

Kada smo ga poslednji put sreli rekao je da sada živi na području Osmaka, da je tamo dobio stan.U penziji je ali zbog malih primanja i školovanja djece, koja su već  na fakultetima, radi po ugovoru, u regionalnoj deponiji.

Nije, što se tiče položaja bivših boraca i RVI, u potpunosti zadovoljan njihovim položajem, ni tretmanom u društvu. Navrati ponekad u Boračku organizaciju da se vidi sa bivšim saborcima, informiše ima li kakve pomoći i uvijek je tu kada se obilježava godišnjica „Vukova“ u kojima je najduže ostao.