Kratki dani, duge noći

22

 

Piše: Mirjana Mićić

Kako se ovaj sat pomjeri sve se poremeti, dan kratak, već u pet sati popodne - mrak. Paljenje ulične rasvjete nije tome prilagođeno pa dok se ne upali bauljamo po mraku ulicama, ovim manjim, poprečnim punih rupa, ili palimo telefone na pješačkoj stazi pored rijeke Drine da vidimo kud gazimo i koga pozdravljamo. A, osim migranata koji su nešto učestali ovih dana, pored Drine u tim satima malo šetača. Uglavnom oni redovni što su tu i kada kiša ili snijeg pada, a ostalih manje, skoro pusto šetalište. Sada je i vrijeme slava pa su pojedini sugrađani u gostima, ima i nekih važnih utakmica i turskih serija na televiziji, pa je možda i zato prolaznika manje, ali pusto, nekako čisto sablasno i šetalište, a i glavna gradska ulica.

I mada je u novembru bilo lijepo vrijeme za ovo doba godine, sa prvim mrakom skoro nigdje nikoga nema. Stariji svijet rijeđe izlazi, a mlađi otišao. I to se najbolje vidi po pustim ulicama i praznim restoranima. Doduše na ovo drugo ima uticaja i sve manja platežna nam moć, ali osim dva - tri ugostiteljska objekata, ostali uglavnom više prazni nego puni. Nema ni nekih kulurnih ni zabavnih sadržaja u gradu, ni u bioskop da se ode, pa se pitam gdje je onaj narod što u onolikom broju dođe na Zvorničko ljeto. Jer neke od njih vidim samo tada i više nikada.

Vrijeme leti i zimi i ljeti, kako stariš sve brže, ali ovaj mrak teško pada. Kratki dani - duge noći, možda bar beba bude više za devet mjeseci ...

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
841763259Unesite mišem ovo: 8283