Lidiju Pažin,generacije Zvorničana pamtiće kao profesoricu srpskoj jezika u
Gimnaziji, i jednu od najljepših sugradjanki koja i danas,iako je već više od deset
godina,u penziji ,prijeni svojim izgledom.
Uvijek besprijekorno dotjerana,ljubazna, omiljena je kod svojih bivših učenika
Književnost je njena velika ljubav i danas je skoro svakodnevno u Narodnoj
biblioteci jer i dalje dosta čita.Naročito je ponosna što je prije nekoliko godina od
grada Zvornika nagradjena Zlatnom medaljom “Stanko Nikolić “za doprinos razvoju
srednjeg obrazovanja na njenom području.
-Počela sam da radim davne 1964. godine,odmah nakon diplomiranja i udaje, a
penzionisana sam 2005 .godine.Oduvjek sam voljela da radim sa mladim ljudima, da
sa njima razgovaram, učestvujem u njihovim radostima ali i pomognem u riješavanju
problema ako ih je bilo,da im budem treći roditelj ,priča Lidija .
Na pitanje čemu duguje takav izgled u ovim godinama kaže da je to možda upravo
zbog njenog pozitivnog pogleda na život, na svijet.
Majka joj je bila Ruskinja ,kao i baka. Njen suprug je takodje čuveni profesor
matematike i fizike Vojin Pažin,a njihova kćerka Sanja i sin Saša su poznati zvornički
ljekari.Ponosni su na svoje troje unuka :Marinu koja je sa prosjekom 1o,oo
diplomirala i magistrirala ne Beogradskom Fakultetu organizacionih nauka, na kome
je njena sestra Ena asistent,dok je najmladji Andej srednjoškolac.
Mnogi Lidiju pamte i kao kćerku Jove Todorana ,starog zvorničkog frizera, a
zanimljivo je da je njihova kuća bila nekadašnja jevrejska sinagoga,na desnoj obali
rijeke Zlatice, u blizini gradske bolnice.
