Piše: Mirjana Mićić
Memento mori ("Sjeti se smrti") je latinska izreka koja je prema tradiciji trebala podsjetiti jednog rimskog vojskovođu o prolaznosti, kada je poslije pobjede trijumfalno ujahao u Rim. Prema drugim tvrdnjama, ova poslovica je izmjena citata u "Pogledaj iza sebe! Sjeti se da si čovjek!".
Iako potiče iz davnog vremena izreka (i pouka) i danas je aktuelna, jer kada kakav silnik pomisli da je Bog umjesto Boga, da je sve i sva na ovom svijetu, trebalo bi da se sjeti da je sve prolazno – i život, i vlast, i sjećanje na njega.
Kada pojedini od državnih, političkih ili nekih drugih lokalnih lidera, “glavonja”, direktora, umisle da se za sve pitaju i o svemu odlučuju, trebalo bi da imaju na umu da su i oni samo obični smrtnici, da danas jesu, a sutra je uvijek neizvjesno.
Mnogi su bili na vlasti i mislili nezamjenjivi, ali rijetko ih još ko pamti. Neki su bili, “vječiti” (grado)načelnici gradova ili opština, (i u našem komšiluku) pa su zaboravljeni poput lanjskog snijega. Da im ne spominjem imena, znate ih vi i sami, kao i neki direktori, ili vlasnici preduzeća, poslanici, predsjednici, odlučivali su o sudbinama drugih, a sada ih više nema. Nekih na položaju, drugih u životu.
O tome bi ih kada “odljepe”, kada se uzdignu, odrode, otuđe od naroda, trebalo podsjetiti jer što se više penju na ljestvici vlasti, sve manje vide narod i njegove probleme. To je uostalom najbolje u “Vlasti”i drugim knjigama “dijagnostifikovao” nenadmašni Nušić, mada ovi naši moćnici i ne čitaju baš, jer nemaju vremena za dangubljenje , treba što više para zaraditi, funkcija prigrabiti i familije zaposliti.
Po čemu će i da li će ih ljudi i istorija pamtiti valja misliti, jer svemu vrijeme ide, pa i njima. Istinu im o prolaznosi svega, pa i njih samih ili nema ili ne smije niko reči. Okruženi su uglavnom laskavcima i poltronima, koji će biti vjerne sluge i onima koji sutra dođu.
Koga nema bez njega se može, niko nije nezamjenjiv, vrijeme teče dalje, što prije to shvate bolje za njih, ali i za nas.
