Piše: Mirjana Mićić
U neka ranija vremena, prije osnivanja fakulteta političkih nauka, novinarstvom su se bavili najpismeniji ljudi u toj sredini- uglavnom učitelji. Tu i tamo ponešto bi napisao kakav sveštenik, pjesnici i pisci okušali i kao žurnalisti, ali to je nekada bila cijenjena i poštovana profesija.
Danas, nažalost, “novinar” može biti svako, naročito pojavom društvenih mreža. U nekim slučajevima dovoljno je biti ljepuškast i ambiciozan, pa završiti na televiziji. Važno se slikati, biti poznat i popularan, poznavati političare, estradu i ostale koji vole da su u medijima.
U Zvorniku su sve brojniji razni portali, malo-malo pa se neki pojavi,ima ih najmanje desetak, za sada. Uglavnom ih pokreću političke partije radi svoje promocije, ili pojedinci zbog, nadaju se, zarade od reklama i oglašavanja.Novinarstva tu nema puno, tekstovi uglavnom preneseni iz drugih medija, autorski- rijetki ili napisani po narudžbi.
Ovih dana jedan najnoviji portal objavi rang listu gledanosti ovdašnjih portala. Nismo tako (zvono.media) ni loše prošli, ocjenjeni kao autentični. Vjerovatno zbog sadržaja, ali važno je da se zna, nije nas ni jedna politička partija osnovala, niti stoji iza nas. Naprotiv. I nije nam najvažniji broj pratilaca ili pregleda, koji je u većini slučajeva vještački napuhan, kupljen, jer ne želimo svi da budemo “Zadruga” koja po tim kriterijima (najviše gledalaca) najviše vrijedi.
Kod nekih kvantitet nikada neće prerasti u kvalitet. Mi smo jedan mali, lokalni portal, bez velikih ambicija.Ne takmičimo se ni sa kim, ko hoće neka nas prati zbog onoga šta nudimo, ko neće, ima toliko drugih portala, pa birajte.
Analizirajući” porijeklo “ sve brojnijih zvorničkih portala, najviše ih je u službi DEMOS-a, ( za sada četiri, zna se i koji, ne bih da im navodeći imena pravim reklamu). I iza većine ostalih stoje političke stranke: SDA,Ujedinjena Srpska, SNSD, Narodni front, Lista pokreta za pravdu i red. Dovoljno je pogledati profil tekstova, šta se objavi, šta prećuti, ko se u njima reklamira pa da sve bude jasno. Mada kompromisi su nekada neophodni, ali svaka ptica svome jatu (partiji) leti.
Teško je ostati i opstati trudeći se ostati objektivan i nezavistan, jer za one koji nisu sa tim upoznati pokretanje i održavanje portala košta. Nešto para dobijamo od gradske uprave, (ove godine isto kao još četiri zvanično registovana portala), mada njen rad često kritikujemo, ali ne plaća to gradonačelnik iz svog džepa već iz budžeta u kome su značajna sredstva izdvajaju medijima za praćenje rada lokalne vlasti i grada, najviše nekim (privatnim), televizijama.
I dok je sve više onih koji bi da budu bloger, novinar, influencer ili šta već, onih kojima ovo nije hobi, usputni ili dodatni posao, već jedino zanimanje je sve manje. Iz novinarstva su otišli Veselin Miketić, Dragana Jašić, Marko Mihajlović dopisnik RTRS čije mjesto je mjesecima nepopunjeno. Zorana Petković, vlasnica radio Osvita takođe dugo traži novinara. Za Srnu i dalje radi Milorad Gutalj iako je već deset godina u penziji. Neki bivši novinari su se poput Slobodanke Savić, Danice Pelemiš, Dragane Milošević, Ljiljane Toholj, Ranka Ostojića uhljebili u gradskoj upravi.
Mladih ljudi , školovanih, svojih, britkog jezika, ni na vidiku, jer nije lak taj posao slabo plaćen, nedovoljno poštovan. Zato smo, dijelom i sami krivi, jer smo ga svojim radom i ponašanjem degradirali i svakom sluga postali…
