Ne lomite mi bagrenje

Piše: Mirjana Mićić

Još jedno drvo, ukras grada, je posjećeno. Nestaju stare kuće, sjeku se stara stabla, pluća grada, lome mlade topole. Zvornik se sve više pretvara u betonski grad, neprepoznatljivog izgleda.

Kad pitate nadležne zašto se sjeće drveće kažu zato što je staro, predstavlja opasnost za prolaznike, za kuće, za cijevi. Pa što se onda gradi u njihovoj blizini Očito je da zauzimaju puno mjesta i da zato nekima smetaju.

Koliko ih je samo posjećeno prilikom asfaltiranje novog parkinga na Drini. Nema više ni neobičnog drveta, po imenu makluri, prepoznatljivog po žutim plodovima poput teniskih loptica. Posjećeno zbog betoniranja staze.

Od stabla raskošnje krošnje i boje kod spomenika, ostao samo panj. Direktor komunalnog preduzeća Jovan Tomić kaže da je ono bilo trulo i da se moralo ukloniti. Za makluri opravdanje je da se stablo nagelo na jednu stranu i naslonilo na zgradu, čiji su temelji popucali od njegovog korijenja. Pojašnjava i da korijenje pojedinog većeg drveća kida cjevovode, i pravi raznu drugu štetu pa se mora ukloniti.

Naloge za uklanjanje i sječu drveća dobijaju od gradske uprave. “Nije to naš hir, radimo kako nam se naredi”, priča Tomić pitajući šta će biti ako neko drvo padne pa povrijedi nekoga, ko će onda biti kriv.

Naravno obećava se i sadnja novog drveća, ali nije to- to. Ne može sve novo zamjeniti staro i biti bolje, ljepše, vrijednije. Možda će neko reći: “Pa šta, što toliko kukate zbog drveća”, ali skoro pročitah jednu izjavu koja objašnjava mnogo toga.” Nećeš ekologiju, hoćeš onkologiju”.

Sigurna sam da svako od nas ima neko svoje drvo pod kojim je ljubio, odmarao, sa društvom u hladu roštiljao, pjevao, radovao se, uživao u mirisu lipe, možda i plakao. Ono što vjetar nije uništio ovih dana, čovjek je.

I na kraju koji stih legendarnog Đorđa Balaševića koji se, možda, mogu primjeniti i na ovu temu.

…Ne lomite mi bagrenje
Bez njih će me vetrovi oduvati
Pustite ih, moraju mi čuvati
Jednu tajnu zlatnu kao dukati
Ne lomite mi bagrenje

Pod njima sam je ljubio
Bosonogu i odbeglu od sna
Ne lomite mi bagrenje
Pod njima sam je ljubio
O, zar moram da vam ponovim?
Okanite se njih …