Nevenka iz “socijalnog” u penziji

Nakon 35 godina rada, od toga poslednjih 23 u zvorničkom Centru za socijalni rad, Nevenka Bunijevac otišla je u penziju. Malo ko da je u Zvorniku ne poznaje, naročito oni koji su kakvom mukom morali da se obrate Centru u kome je ona godinama  radila na poslovima socijalne zaštite i nasilja u porodici.

„Težak i stresan posao“, kaže Nevenka koja je zadovoljna što je dočekala penziju. 

Nije lako radiliti sa ljudima, to Nevenka najbolje zna, a na naše pitanje šta joj je bilo najteže kaže „Kad dođu stari, bolesni ljudi, koji nemaju nikoga, ni rodbine, ni primanja. Pa onda kad majke ostave djecu, to je tuga velika, a bilo je takvih situacija. Zakon nije zaštitio žrtve porodičnog nasilja, pa je najčešće majka sa djecom napuštala kuću, a nasilnik ostajao u njoj. One odlazile kod rodbine ili u sigurnu kuću. Ma svega sam se nagledala, često bila na terenu“, priča ona.

Ni njen život nije bio lak. Naprotiv. U Zvornik je izbjegla početkom prošlog rata iz Vareša gdje joj je sve popaljeno i uništeno. Suprug koji je radio na željeznici u Zvorniku, poginuo 1993. godine.

- U ratu mu nastradao brat i 26 članova familije na Čemernom, sve nam uništeno, popaljeno. Zahvalna sam republičkoj i gradskoj vlasti na pomoći jer sam uz  njihovu i pomoć Željeznice RS dobla stan i riješila  stambeno pitanje, djecu školovala, na put ih izvela, posao dobila. Sad sam u penziji, nije loša, zadovoljna sam. Kolege mi ispraćaj napravile, tolike godine smo proveli zajedno, priča Bunijevac.

Zanimljivo je da njena kćerka Slađana, udata Tomić koja radi na Željeznici, ima sedmoro djece. Najmlađe ima tri, najstariji sin - 18 godina. Nevenka im pomaže koliko može jer brine i o staroj majci koja ima 86 godina i živi sa njom. Dva brata Nevenkina umrla nakon rata tako da majka samo nju ima. Nevenkin sin sa porodicom živi na Palama.

Na poslu, dok je radila, uvijek je pokušavala da svakome pomogne koliko  može, jer tuđa muka i problemi su je doticali  kao da su njeni sopstveni. Nije bilo lako, svašta je vidjela i doživjela, ali sada je sve to iza nje, uživa u zasluženoj penziji i unucima, mada i sad kad joj se ko obrati zbog nekog problema zna zamoliti kolege da pomognu. Jer kada nekome nešto dobro učiniš i žvot olakšaš, to je lijep  osjećaj, i to Nevenka najbolje zna. Pa makar nekome samo da kaže kakvu utješnu riječ ili uputi osmjeh podrške i ohrabrenja…