Pisanje i bitisanje

Piše: Mirjana Mićić

Jedan moj poznanik koji je nenadano i u nekim kasnim godinama života otkrio dar za pisanje poezije, objavio zbirku pjesama. I čini se da je najlakše bilo pjesme napisati, jer da bi ih objavio trebalo je pare obezbijediti da se plati njihovo štampanje, naći sponzore koji bi mu u tome pomogli, a sada muku muči kako je plasirati i prodati da bi nešto od svega i zaradio.

I kada me pojedini sugrađani pitaju zašto i ja ne napišem knjigu jer je to logičan nastavak novinarske karijere ili ne objedinim i objavim kolumne koje pišem ili već bilo šta, kažem da mi ne pada na pamet. Zašto? Pa upravo iz tih razloga jer nije lako moliti novokomponovane biznismene za milostinju, odnosno donacije, sponzorstvo, novčanu pomoć. A bez toga teško ide, jer sve se plaća i vraća.

Znam to jako dobro radeći za ovaj portal i muku mučeći da obezbijedimo neku reklamu jer smo privatni, samofinansirajući portal. Oni koji imaju para, ma kako lako do njih došli, teško se od njih rastaju, a pogotovo za oglašavanje, reklamiranje, i ostale po njihovom mišljenu manje važne stvari koje im neće vratiti uloženi novac. I možete misliti kako tek stvari stoje u oblasti kulture, jer ko još danas cijeni knjigu odnosno pisanu riječ.

Naši političari, privrednici, kontroverzni biznismeni i ostali koji imaju para navikli su da se mole, da im se laska, podilazi, da bi neku milostinju i mizeriju dali, a meni je majka uvijek govorila: “Krivo sjedi, ali pravo govori”. A to se više ne cijeni i govoreći istinu čovjek najčešće radi u korist svoje štete, stoga je prinuđen bar ponekad napraviti poneki kompromis, ma kako teško bilo. Jer velike ribe, jedu male.

Nakon ovog teksta još teže ćemo reklamu za portal naći, ali ako, bolje pošteno propasti, nego nečasno raditi i živjeti. Možda naivno i glupo razmišljanje, ali ima još onih koji imaju stav, principe i kojima obraz nije đon.