Sa smrtovnice u centru grada saznali smo, sa malim zakašnjenjem, da nas je iznenada, zauvjek napustio Željko Pajić, naš bivši komšija koga smo poznavali od kako je bio sladak dječak sa pjegicama na licu.
Živio je tada u zgradi “B-2” sa mamom Milankom I tatom Slavišom koji nažalost nisu više među živima. Saobraćajna nesreća u mladosti promjenila je Željkov život. Nastojao je uprkos tome da živi normalno, oženio se, dobio sina. Odselio se u drugi dio grada, ali se i dalje ljubazno javljao, pozdravljao, našao vremena da porazgovaramo.
Porodici iskreno saučešće, žao nam je zbog preranog odlaska “dječaka” koga smo poznavali, gledali kako odrasta, a sada, nažalost,pišemo ovaj poslednji oproštaj zbog njegovog gubitka. Pamtićemo te po osmjehu i svemu dobrome, dragi naš bivši komšija.