Piše: Mirjana Mićić
Neki naši političari su kao djeca, kad ne dobiju igračku (funkciju) koju žele, naljute se i odu u drugu partiju. Naročito kako se približavaju izbori, mada su ovi sledeći lokalni, pa i nema nekih velikih i značajnih prelazaka, ali važno je naći se bar na nekoj listi , poziciji ili fotelji.
Neke ljude koje sam ranije viđala u jednoj sad vidim u drugim strankama.Ne mislim samo na Vukanov pokret ili Narodni Front Jelene Trivić već i u nekim drugim partijama u kojima pojedinci vide šansu da se dokopaju odborničkog, poslaničkog mandata ili kakve druge funkcije.
“Preletača” je sve više, sad pa sad promjene stranački dres, a da i ne trepnu. Sve zbog ličnih interesa. Mada često pri tome padnu sa konja na magarca jer su stranke u koje prelaze sve manje, minorne, privjesci vladajuće sa kojom su u koaliciji i koja im baca mrvice vlasti sa svog stola. Banjac bio kod Nešića u DNS-u, sad ima svoju partiju, Slaven Ristić formirao takođe svoju, od Ujedinjene Srpske u Zvorniku pitanje je šta je ostalo nakon napuštanja Siniše Ilića i Kostadina Vasića. PDP u našem gradu ne postoji, pitanje koliko i Socijalistička partija. Kako je krenulo neće se više imati gdje čovjek ni učlaniti iako je partija sve više. Paradoks, kao i štošta kod nas danas.
Odavno je već Bora “Čorba” pjevao “Za ideale ginu budale,” jer “pametni “ gledaju samo sebe .Rijetko se ko od ovih krupnih “riba” koje još mogu “unovčiti “ svoje ime sa partijom razišao zbog neslaganja sa njenom politikom, programom, razočaranja u njeno rukovodstvo, izdaje proklamovanih ciljeva i ideja, već isključivo zbog lične koristi i bolje ponude druge partije.
Dok su neki raniji političari, kod nas i u svjetu, kao istinski idealisti borili se, robijali pa i ginuli za svoje ideologije i političke ciljeve, ovi sadašnji bore se samo za svoje pozicije (čitaj pozadine). Nekada su ti istinski borci sa robije dolazili na vlast, čini se da će kod pojedinih sadašnjih političara put biti obrnut, ili će brzo nestati sa političkog neba. Ti “preletači”, “papci” ili kako ih već ne zovu su poput zvijezdica, pojave se, kratko bljesnu, pa padnu, nestanu, ugase se. Brzo se zaborave jer nema po čemu da se pamte osim čestom mijenjanju stranaka kojima je izgleda važniji kvantitet od kvaliteta...
