“Selidba” Miljenko Jergović

12

 

Miljenko Jergović rođen je u Sarajevu, ali je tokom rata otišao u Hrvatsku.U knjizi “Selidba”opisuje svoj povratak u rodni grad da bi ispraznio stan pokojne majke, u kome je ranije živio sa njom, kao i djedom i bakom.

Sjeća se mnogih stvari iz djetinjstva i odrastanja, ljudi i komšija, komičnih  ali i tragičnih dogadjaja, stvari i predmeta koji ga na to podsjećaju i koje ostavlja kao dragu uspomenu ili ih baca jer više nikome ne trebaju .Svojevrsna inventura pokućstva  i života , jer koja je najbolja prilika za pospremanje, za bacanje nepotrebnih, nagomilanih stvari, za pronalaženje onih za koje smo smatrali da smo ih davno izgubili, za arhiviranje, za slaganje i preslaganje? Tako opsežan zadatak čovek si ne može davati često u životu. Najbolja je prilika za to selidba.

U već mitskom književnom mestu, na sarajevskom Sepetarevcu, u stanu svoga odrastanja, u kojemu mu je umrla majka, u koji se slila većina ostavštine Stublerovih i Rejcovih, autor prebira po dokumentima, po knjigama, po materijalnim i nematerijalnim ostacima, po istoriji jedne kuferaške porodice. Predmeti i dokumenti, novčanik, partijska knjižica, češagija, dedini pokušaji autobiografije i još mnogo toga pripovedaju priču ne samo jedne porodice već i jednog grada, detinjstva i odrastanja u kojoj autor ne štedi nikoga, a ponajmanje sebe i svoje bližnje.

-Stan na Sepetarevcu iznova se pred nama materijalizuje sobu po sobu, sa svakim komadom nameštaja, ali, što je još važnije, i sa svim sudbinama ljudi koji su ga nastanjivali ili pohodili. Selidba nije samo knjiga, ona je mnogo više od toga, ona je istinski muzej, katalogizovan po najstrožim i najgenijalnijim pravilima struke, ali ne muzejske, nego spisateljske. “Selidba" je, prije svega, raskidanje s jednim prošlim životom, katalogiziranje, popisivanje, emotivno obračunavanje... "Previše očekujem od ove selidbe", kaže autor, "osim predmeta, htio bih pronaći i ono živo što je u međuvremenu umrlo". No dok je živo bilo živo, autor, kao uostalom i bilo koji drugi čovjek, nije bio zainteresiran za njegovu živost. Tek kad je živo postalo mrtvo, u njemu se pokrenuo crv zvani nostalgija, koji u lijepo i primamljivo boji sve ono što je završeno.

Knjigu ima biblioteka Zvornik kao i ostala djela ovog autora.

 

Knjiga koja će oživjeti uspomene kod onih koji su živjeli u Sarajevu ,ali i drugih koji  pate i pamte  jedno drugo ,pomalo nostalgično  vrijeme . Obavezno pročitati !

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
586142793Unesite mišem ovo: 6665