Sojka Šavija- 25 godina rada na pijaci

100

 

Vjerovatno da nema nikoga iz Zvornika ko nije bio na gradskoj pijaci, a da nije upoznao Sojku Šaviju koja na njoj voće i povrće prodaje punih 25 godina. Kako nam je rekla sve te godine, (a i danas) radi skoro bez slobodnog dana, od jutra do uveče, bez godišnjeg odmora I bolovanja.

- Ne radim samo za Božić, Vaskrs i svoju krsnu slavu, ostalih dana sam uvijek na pijaci i tako evo već punih 25 godina. Iz Visokog gdje smo živjeli do izbijanja rata izbjegli smo prvo u Podlugove, pa posle Dejtonskog sporazuma u Zvornik. Izašli smo iz pune kuće, i došli, silom prilika, ovdje da počnemo sve ispočetka. Suprug je bio vozač u Visokom, ja radila u PK Vispak centru, morali smo da se snalazimo, priča Sojka.

Kaže da joj je najteže bilo kada su izbjegli u Zvornik što su se smjestili, nakon puno muka, u neku kuću, do koje nije bilo ni puta, a unutra leglo zmijeva I miševa.

101

- Da bi preživjeli počela sam da nabavljam I prodajem voće I povrće na pijaci. Boga sam molila samo da mogu da prehranim svoje dvije male kćerke i da nađemo neki bolji smještaj. Kada smo prodali kuću riješili smo stambeno pitanje, sada je sve lakše, mada je posla ranije bilo više. Narod je više kupovao na pijaci, sada rijetko ko navrati. Što zbog korone, što zbog sve više marketa u kojima pazare i voće i povrće, priča Sojka.

Ipak, ova vrijedna, vedra žena ima svoje stalne mušterije I mnogi na pijacu dolaze samo da kod nje kupe što im treba jer je ljubazna, a nenameljiva. Skoro svaki put dugogodišnje kupce časti nekom voćkom, ponešto ne naplati ili pokloni. Iza tezge ponekad joj se pridruži i suprug da je malo odmjeni ili pomogne, jer nije lako raditi i po kiši i snijegu, vrelini i sparini, brinuti da li će se i koliko “robe” prodati, a koliko će propasti i biti na šteti.

I tako svaki dan, a na naše pitanje dokle tako Šavija kaže “Dok me zdravlje bude služilo”. Nekako kao da pijaca ne bi bila ista bez nje i njenog širokog osmjeha.

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
651829347Unesite mišem ovo: 7131