Piše: Mirjana Mićić
Kupila sam i pročitala poslednju objavljenu knjigu Ljiljane Habjanović Đurović “Kćeri svetog Vasilija, pisca kojeg obožavam. Piše vješto, lagano, kao da veze i svojom pričom i stilom veže čitaoca za radnju knjige uz mnoge pouke koje njome poručuje. Tako jedan lik iz njene knjige konstatuje da će stid spasiti svijet.
“Stid je ono osjećanje koje određuje naš odnos prema drugima i prema moralnim vrijednostima koje nam omogućavaju da razlikujemo dobro i zlo.U društvu u kome nema stida stradaju vrijednosti i strada čovjek. Zato su nas učili da čega se pametan stidi, budala se ponosi. Sve je postalo dozvoljeno, sve relativno. Zamagljena je granica između dobrog i zlo, nepravednog I pogrešnog , onoga što je za ponos i čega se treba stidjeti”piše I poručuje mudra spisateljka.
I tačno, uništava nas, ubija nedostatak stida i srama. Odavno se više ljudi ne srame svojih (ne)djela, rijetko se još ko zacrveni zbog onoga šta je uradio. Postane poslanik u minut do 12 pa još traži naknadu bijelog hljeba, poslaničku platu još šest mjeseci, iako ostaje mrlja za cijeli život. Opravdanje: I drugi to rade, imam na to pravo. Uzimanje penzije i velike otpemnine, pa ponovo u poslaničke klupe. Zato nam i jeste tako kako je. Treći mandat na direktorskoj i odborničkoj poziciji, ili “vječiti” poslanički i(li) direktorski mandat, krađa glasova, gledanje samo sopstvenog, ličnog interesa, prelaženje preko “mrtvih” da se postigne cilj sve to dovelo da nam jeste tako kako je. Bez stida, bez morala.Onda se zgražavamo nad sudbinom nesretnog Mladena, a slično šikaniranje, prociranje, i ismijavanje ljudi koji traže posao su svakodnevna slika svuda oko nas. I razna druga ponižavanja da bi se dobio slabo plaćen i cijenjen posao od onih koji je partija učinila moćnim i imućnim, ali ne i časnim ljudima.
Dok jedni imaju sve, dobijeno na sumnjiv način, razbacujući se parama, kućama, automobilima, funkcijama, drugi se muče i jedva preživljavaju. Šansa da se na izborima to donekle promjeni, propala, opet zbog nemanja stida, srama i pokajanja. Dobro je pročitati kakvu dobru i poučnu knjigu, neće da škodi, može samo da koristi…
