Zvanje, znanje i studiranje

sij

 

Piše: Mirjana Mićić

 

Sretnem prije neki dan bivšeg kolegu Zdravka. U razgovoru saznam da je dobro, ali mu fale djeca, sada doduše već odrasli ljudi. Završili i sin i kćerka Elektrotehnički fakultet sa najvišim ocjenama, ali ostali u Beogradu. Sretan je i ponosan zbog njih, ali tužan jer su otišli od kuće. I nije jedini, prisjećam se još nekih poznanika čija djeca su otišla na školovanje i u Zvornik sada navrate samo da ih obidju jer odsad žive na drugoj adresi.

Stanina djeca uspješno diplomirala,magistrirala i ostala u Novom Sadu, Jelenina Staša sa prosjekom iznad devet završila Medicinu u Beogradu i tamo ostala, Dule sa skoro sve samim desetkama, otišao u Ameriku, pa se vratio ali u Beograd. Radin Nikola u Švedskoj, Jovo Dušankin u Norveškoj, Markovići u Americi kao i Đokići. Micin Zoran u Sarajevu, “prava” završio, takođe sa najvišim ocjenama, ali kako ovdje nije bilo posla za njega otišao tamo gdje ima.

I još bih mogla nabrajati imena mnogih kćerki i sinova koji su otišli i neće se u Zvornik više vratiti i roditelje koji su sretni što su im se djeca snašla u životu, ali i zabrinuti šta će sa njima ,”starcima”, biti, ko će se o njima brinuti jer najbolji odoše.

Pametni, obrazovani, talentovani uvijek će naći put da uspiju, da se probiju u životu, da postanu priznati i poznati, cijenjeni u svom poslu, ma odakle dolazili. Neke od primjera sam nabrojala na početku teksta, a ta djeca su završila prave ,državne fakultete koji osim zvanja daju i znanje.

Nek se ne ljute oni koji su studirali u Bijeljini, Sokocu, Doboju , Palama Loznici, jer ipak su privatni fakulteti privatni, a studiranje nije samo učenje i polaganje ispita vikendom, već i velika životna škola, odvajanje od roditelja, stanovanje u domovima ili u tudjim stanovima, adaptiranje na urbaniju sredinu, odlazak u pozorište i muzej, briga o finansijama i preživljavanju, hrani, ponašanju, izlascima, druženju i još mnogo toga što se uči u velikom gradu u kome se ljudi iz provincije susreću sa mnogim kompleksima i izazovima, i samo najpametniji, najjači opstaju i uspiju. Za njih nije neophodna partijska knjižica vladajuće partije,veze i poznanstva, urgencije i godine tavorenja na birou za zapošljavanje.

Čujem skoro jednu baku na šetalistu pored Drine kako se hvali da joj je unuka diplomirala u Bijeljini i , kako nema posla, upisala master. Lijepo zvuči, ali malo znači bar u ova vremena kada diplomiranih ekonomista i pravnika ima više nego ikada, a mogućnosti za dobijanje posla, jer su nakon privatizacije mnoge nekadašnje dobre firme Zvorniku uništene, sve manje.

Zato mladi i to oni najbolji odlaze i ne vraćaju se, jer nemaju vremena da čekaju da se ovdje stanje popravi. I nisu oni na šteti već koji su to dopustili i drugima ih prepustili.

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
495273861Unesite mišem ovo: 1193