AUTOBUS

22

 

Piše: Mirjana Mićić

Ljeto je pa evo malo opuštenijih tema i “kontanja”, ali i one navode na razmišljanje.

Priča mi  moja mala komšinica, Una, prava mudrica od nepunih pet godina da se nedavno prvi put  (u svom životu ) vozila autobusom u jedno selo u okolini Zvornika, na slavu prijatelja žene koje je čuva.

Bila je puna utisaka, sve joj je  bilo  novo, nepoznato, pomalo  čudno ali i zanimljivo u autobusu punom raznih ljudi, pa tek kupovina karte, stajanje na usputnim stanicama. Uglavnom dopalo joj se i bila joj je to prava avantura. Voljela bi, kaže, da ponovo negdje autobusom  putuje.

Možda čudno zvuči, ali ima  djece  iz Zvornika koja se nisu  nikada i nikuda vozila autobusom, jer im roditelji i rođaci imaju automobile i njima idu svuda. Prvi put je nekima  od njih bilo da putuju autobusom kada su išli, u organizaciji vrtića ili škole, na jednodnevni izlet.Naravno ima mnogo učenika koji autobusom svakodnevno putuju  u školu, možda još uvijek I đaka pješaka, ali ovo nije priča o njima.

“Bio sam se malo uplašio autobusa, nikad u njemu nisam bio, baš je veliki, priča mi Jakov , koji ima četiri i po godine, ide u vrtić i prvi put je autobusom išao u Vukov Tršić sa drugarima. I bilo  mu je super. Naročito čika vozač. Jedva čeka da se opet vozi autobusom, događaj je to koji će sigurno dugo pamtiti.

Nažalost ili na sreću sve više je stvari koje današnja djeca neće nikada doživjeti  ili vidjeti jer se neke  poput gramofona, video kaseta, klasičnih foto ili radio aparata odavno više ne koriste. Potiskuju ih nove, moderne, višefunkcionalne naprave. Nauka i tehnologija idu ubrzano  naprijed, vještačka inteligencija  je  sve prisutnija, od primitivnih jednostavnih igrica ( tetriks, “sega mega”) stigli  smo do tik toka, atraktivnih kompjuterskih igrica, pametnih telefona i satova.Stoga je danas rijeđe vidjeti djecu  da  igraju  lastiša ili  između dvije vatre, nego da “vise” na mobilnom telefonu, gledaju  crtiće i snimaju  video poruke. To je danak savremenom dobu u kome se domaće životinje gledaju na internetu, a ne “uživo”na selu kod babe i djede.

Nova generacija, novo doba, novi običaji i pravila, pa se snađi, a ne iznenadi u svemu tome

  

 

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
129854637Unesite mišem ovo: 3168