Branko Vukelja : Pjesme za vrijeme korone

Branka Vukelju znaju skoro svi u Zvorniku u kome živi od rođenja. Svakodnevno se može vidjeti kako šeta pored Drine ili gradom, u penziji je, a nakon smrti majke živi sam. Godinama je radio u fabrici glinice, putovao, žene zavodio jer je bio pravi bonvivan, a sada mu je, kaže pomalo žao što se nije oženio. Mada nikad nije kasno, a i sada zna ponekoj dami napisati ljubavno pismo ili kakav ljubavni stih, jer je odnedavno otkrio kod sebe talenat za pisanje pjesama.

- Oduvjek sam volio da čitam, a napisao sam i dosta ljubavnih pisama curama, tako da mi pisanje i poezija nisu strani, naprotiv. Početkom godine napisao sam nekoliko pjesama, inspiracija je sama došla, naročito noću. Nekad me mrzi da ustanem i stihove zapišem, nekada i ne, zabilježim ih, dopunim, nešto eventualno promjenim. Onda je došla korona, vrijeme kada nisam zbog godina mogao vani i napisao sam dvadesetak pjesama ljubavne i neke druge tematike tako da bi volio kada bi ih negdje mogao objaviti. Oni kojima sam ih pokazao i pročitao su oduševljeni, dobio sam samo pohvale i nadam se da će mi se želja ostvariti jer sam u pregovorima sa nekim izdavačima da ih štampam, a volio bih i da nastupim na nekoj književnoj večeri u našem gradu, priča Branko.

Recituje stihove pjesme “Ljubav sijede kose” i vidi se da je talentovan, a njegovi
“favoriti” su i pjesma “Ženske noge”, ali nije to ništa bezobrazno, kaže Vukelja, već upravo obrnuto, pa onda stihovi o Kini koja mu je kao egzotična zemlja zanimljiva i inspirativna i ostale koje je napisao, kako u šali kaže, dok je bio u “kućnom zatvoru” zbog pandemije.

S obzirom kakav je zanimljiv život živio, mnoge žene pojavom i pričom svojevremeno osvojio, dosta putovao i provodio se, tema i ideja za pisanje mu sigurno ne nedostaju. Sada, u nekim poznijim godinama, ima vremena da nešto od toga u stihove pretoči, ali i poneku lijepu ženu, pjesmom samo za nju napisanu, iznenadi.