Piše: Mirjana Mićić
Sretnem prije neki dan jednu ženu koju znam još od djetinjstva. Nekada je bila prava dama, imućna, iz ugledne porodice, sada ni sjena nekadašnje žene što zbog starosti, što zbog materijalne situacije u kojoj se nalazi poslednjh godina. Drži se još uvijek dostojanstveno, ali mi je kroz suze u očima, tiho da drugi ne čuju rekla da je gladna i da danima nije ništa jela. Živi sama, sin daleko, rijetko se javlja pare šalje još rijeđe.
U prodavnici jedna baka s tugom u glasu na pitanje koliko košta vunica jer je htjela da sebi isplete prsluk, odustaje od kupovine jer nema para iako se radi o desetak maraka. Kaže doćiće ponovo kad ih bude imala, A ko zna kad će ih i da li imati jer za nju su to očito velike pare. Prodavačica mi u povjerenju kaže da skoro svaki dan ima slične situacije jer sve više ljudi nema novca ni za osnovne stvari i sve više toga im je luksuz inedostupno. Jednoj mojoj prijateljici prošle godine umro suprug, sin otišao u inostranstvo da nešto zaradi, vrati dugove i porodici pomogne, kćerka i zet ostali bez posla, djeca mala, šta raditi, kako preživjeti, pita se ona. Sin se žali da tamo daleko samo radi, od jutra do sutra, da ga “ubija“ posao i život u tuđoj zemlji u kojoj je daleko od istine da se lagodno živi. Ali mora, jer ovdje posla nema, a neće ga skoro ni naći da bi mogao da se vrati.
U poslednje vijeme čujem sve neke tužne priče, i rijetki su danas ljudi koji nemaju neki problem, najčešće finansijski, ali ne pričaju rado o tome jer kao da je sramota priznati danije sve idealno, da svijet ne sazna, d a ih komšije ne ogovaraju ili sažaljevaju . Mnoge stvari se kriju u četiri zida, jedno lice prikazuje u javnosti, drugo ogoljeno kao i suze ostaju skriveni. U sjen(c)i korone kao da sudbine mnogih malih običnih ljudi ostaju na margini događanja. O onima koje na ulici svakodnevno viđate, ne znate kako zapravo žive, šta ih muči, imaju li kakvih briga pa se zato ne malo iznenadimo kada čujemo da su se raspale neke porodice, brakovi.
Teško je preživjeti u današnjem vremenu u kome kao da nije sramno biti bez obraza ali jeste bez para koje mnoge pogodnosti znače. Većina nas ima sve niži životni standard, uporedite samo koliko je nešto koštalo prije deset godina i sada, cijene porasle duplo, primanja ista ili i manja. Što bi neki rekli, kad se saberem oduzmem se ...
