Četvorotočkaši

1

 

Piše: Mirjana Mićić

Na području Zvornika ima više od 13.000 registrovanih automobila. Koliko ih je najbolje se vidi radnim danima kada nema mjesta gdje oni nisu parkirani, i po pješačkim prelazima, trotoarima, rijetkim zelenim površinama. Često se od njih ne može proći ni zgradi priđi, a ima ih raznih od poršea kao iz holivudskih filmova do onih što samo što se nisu raspali.

Jedino vikendom kada većina Zvorničana ode u rodno selo u gradu se može naći slobodno koje parking mjesto, i tada se vidi ko u njemu  zapravo živi.

A čim vidite crni zamamnjeni džip znate već da je u vlasništvu nekog novokomponovanog, kontroverznog biznismena, kakvih je u Zvorniku sve više jer im je to statusni simbol i ono po čemu se prepoznaju. Jer imati ga, među njima, je postala stvar prestiža, a u poslednje vrijeme i to da su im tri zadnja broja na registarskoj tablici ista- tri nule, tri jedinice, sedmice itd. I što manji rastom čovjek, to veća kola,kao neka kompenzacija i(li) liječenje raznih kompeksa.

Dok se neki utkruju da imaju što veći i bjesniji auto, pa i po cijenu da im što šta drugo u životu fali, oni kojima služi za ono za šta je namjenjen, kupuju uglavnom polovna, jeftinija kola, jer za veća, jača i brža, para nemaju, a i ne mare puno za “umjetnički utisak”.

U većim gradovima sada je fora voziti što manji automobil, i zbog potrošnje goriva i lakšeg parkiranja. Kod nas još uvijek ljudi se dijele po svom četvorotočkašu, omiljenom kućnom ljubimcu čijim konjskim snagama je mnogo toga podređeno, i za koji se zbog prestiža i komšiluka, ne pita koliko košta. Poneki čak vrijede kao nečiji stan, a kako je zarađen to najbolje oni znaju - na čijoj krvi, znoju, procentu…

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
367215984Unesite mišem ovo: 5744