Piše: Mirjana Mićić
April je tradicionalno u mnogim gradovima, pa tako i u našem, mjesec uređenja, čišćenja, što bi rekli velikog proljetnog spremanja koje obično i domaćiće tada rade, sređujući kuće ili stanove, ko šta ima.
I najčešće je, u fokusu lokalne vlasti u Zvorniku, uređenje obale rijeke Drine, čišćenje gradske kapije i Kula grada. I tako godinama. Blago gradu i gradonačelniku mu kada nema drugih i prečih stvari od riješavanja problema parkinga i uređenja obale Drine koja je postala kao nečiji špajz, sve što se nema gdje drugdje staviti, tamo se smjesti. Plaža bi trebala biti plaža, a ne mjesto za ringišpile, (sad će oni, samo što nisu) i parkiralište.
Svojevremeno je napravljen ambiciozni i studiozni projekat o tome kako bi ona trebala da izgleda u bliskoj budućnosti pod nazivom “Promenada”, izgleda će na tome (nacrtu) i ostati .
Obala Drine postala je šetalište (i trkalište) raznih pasa, kućnih ljubimaca i lutalica, mjesto čestog plavljenja i što ljudskog što snagom vode, uništavanja onoga što je tamo postavljeno, od igrališta, do klupa, kanti, drveća koje je omiljeno mjesto za paljenje vatre i roštiljanje neodgovornih grupa koje sa sobom ostave brdo smeća nakon svega. Važno je da je uređen dio oko restorana sina bivšeg gradonačelnika, ostalo kad i ako dođe na red.
Vidim čelnike grada, šetaju pored rijeke, obilaze radove, nadgledaju kao da je bog zna šta u pitanju, a ne jedno buduće košarkaško igralište koje se pod vodom našlo čim je veća kiša pala. Iako je april, nije šala, mada izgleda kao da se neko sa nama šegači, jer ovom gradu je zaista potrebno jedno ozbiljno i temeljito čišćenje i sređivanje ali za život građana, nekih mnogo bitnijih, životnih stvari, nego mogućnost besplatnog interneta u parkiću…
