Piše: Mirjana Mićić
Ovih dana mediji naveliko i naširoko javljaju o novoj direktorici Aerodroma Banja Luka, Valentini Kecman koja je odbila službeni automobil jer ima svoj koji je luksuzniji od onog koji joj pripada po službenoj dužnosti, nije uzela na korištenje ni službeni telefon jer ima neku povoljnu tarifu na svom, a lap top takođe nije prihvatila, jer pogađate već, ima bolji.
Nesvakidašnji slučaj, skoro nije zabilježeno nešto slično. Mlada, lijepa žena školovana u inostranstvu na to mjesto došla je ipak po stranačkoj liniji, kao članica Ujedinjene Srpske. I prije nje na toj funkciji su bile žene, ali se nisu dugo zadžale, ni Jelena Lekić, kao ni ranije Natalija Trivić.
Valentina ruši stereotipe vezane za direktore na kakve smo navikli. Iako smo sigurni da i neki drugi od njih imaju zavidne privatne automobile i telefone, oni ništa ne odbijaju, naprotiv. Uzimaju sve što im život i “fotelja” pruža. Nova luksuzna, skupa auta, veliki i dobro opremjen kabinet, sekretaricu, reprezentaciju i ostalo što misle da im pripada. Naravno i odgovarajuću platu koju često sami sebi “odrežu”.
Stoga je Kecman presedan, čudo neviđeno na ovim našim prostorima.
Direktori kod nas ili su vječiti, godinama ne silaze sa te pozicije, ili traju kratko, čim se promjeni stranka, stranačka većina ili otkaže poslušnost.
Po prvi put se zbog neispunjavanja planova i lošeg poslovanja smjenjuju toliki direktori iz većine šumskih gazdinstva. Od nekoga treba krenuti, nije dovoljno da pripadaš vladajućoj partiji ili koaliciji već i da nešto znaš da radiš, da upravljaš preduzećem, privređuješ, zarađuješ, a ne gledaš samo svoj interes.
Posebna priča su v.d. direktori kojima se taj status mjesecima pa i godinama produžava, mada zakon drugačije kaže. A ima i onih pojedinaca koji su spremni prihvatiti da rukovode gdje god im se ponudi. Univerzalne sve(ne)znalice koje mogu da “vode” različite ustanove, institute, firme, samo da imaju fotelju i ostale privilegije.
Nekada su pravi direktori bili ljudi od znanja i autoriteta, birani konkursom, borili se za preduzeće i radnike. Ovi novi čini se samo za sebe i partiju, zato je pravo iznenađenje tačnije osvježenje na političkoj i privrednoj sceni pojava jedne takve osobe koja nije alava već pokušava da kod nas donese i uvede zapadnjački način poslovanja i ponašanja.
Nadam se da će se na mjestu direktora Aerodoroma Valentina zadržati duže od svojih predhodnica, te da su u njenoj stranci svjesni koliko je donijela i njenoj popularizaciji svojim prvim odlukama na toj dužnosti.
Šteta što rijetko čujemo da je neko od direktora, poslanika, gradonačelnika od ličnih primanja, iz svog džepa, dao nekom stipendiju, pomoć, odrekao se dnevnice za kakvu humanitarnu akciju ili na posao dolazi pješice, a ne autom do samog ulaza.
Primjera poput Valentine trebalo bi biti više i češče, onda ona ne bi bila udarna vijest medija, već samo jedna u nizu sličnih…
