Gradonačelnik nam opet imao zdravstvene probleme, korona ili neki virus, tek nema ga na poslu nekoliko dana. I sve, na oko, funkcioniše jer koga nema bez njega se može i mora. S obzirom da je januar i onako mjesec sa dosta neradnih dana zbog brojnih praznika i slava mnogima dođe kao godišnji odmor u po zime kad mu vrijeme nije,
Vidim ga prije neki dan u novom, skupom, lijepom automobilu i nešto mi na um pade ona pjesma “Džabe care sve te tvoje pare” jer ne može se njima sve u životu kupiti. Kako rekoše mudri ljudi novcem se ne može kupiti ljubav, zdravlje i prijateljstvo. A možda i može, ako ne iskreno, pravo, ono bar lažno, privremeno.
Kad i dok ima para ima i “prijatelja”, vole vas zbog vlasti i onoga što predstavljate, a njima se mogu kupiti i doktori, bolja ljekarska njega i usluga, pa i novi “plastični” izgled. Ali sve je to privremeno baš kao i sam život, a svi smo samo obični smrtnici sa ograničenim vijekom trajanja. Svjestan je toga i naš gradonačelnik kome želim da “pretekne” kako sam reče i da se vrati na posao koji obavlja već punih 15 godina. Jer nemamo boljeg, a njega smo sami izabrali, mada je i on samo čovjek, sa svim svojim manama i vrlinama, parama i obavezama,”šećerom “i pritiskom, i nije mu uvijek lako, naprotiv…
