Godinu dana bez Đapana

Krajem aprila mjeseca prošle godine, od korone, preminuo je doktor  psiholoških nauka  Cvijan Đapanović koji je imao izuzetno bogatu životnu i radnu biografiju. Obavljao je mnoge odgovorne funkcije, bio  predsjednik opštine Zvornik od 1963. do 1967. godine, direktor  škole u Kozluku i Zvorniku, nosilac mnogih priznanja. Pravi gospodin, intelektualac, uvijek elegantan i dobro raspoložen.

Iza njega je ostala supruga Draginja, učiteljica u penziji, sa kojom je u braku bio  više od 60 godina. Odlazak supruga teško podnosi, pa iz Austrije gdje živi, često da je obiđe, tješi i brine o njoj  dolazi kćerka Miljana. U Njemačkoj živi sin MIljenko,  Miki, koji nešto rijeđe dolazi zbog obaveza na poslu.

Miljani  je drago što smo se sjetili godišnjice smrti njenog oca čije mnoge osobine je nasljedila, a naročito zvonak i smjeh iz sveg srca. Tako se smijao i njen otac koji je bio ponosan na svoju djecu i unuke.

Miljana Đapanović Fidahić zrači optimizmom i vedrom pojavom i takva je oduvijek. Osmjehom je, uz znanje i iskustvo, liječila svoje male pacijente jer je do rata radila kao pedijatar u zvorničkoj bolnici, a i njen suprug Ibrahim - Batko Fidahić je ljekar - urolog.

Sada žive u Austriji, prije toga sedam godina su bili u Njemačkoj. Miljana ne krije da je mnogo toga radila da bi porodica preživjela u tuđini.

-  Radila sam kao ljekar ali i kod privatnih doktora, i u staračkim domovima.Kada sam napunila  60 godina života, po sili zakona morala sam otići u penziju, tamo je to tako. Kćerka Una je završila farmaciju i radi u Beču, sin Feđa je ekonomist i radi u Cirihu, kaže ona.

Nakon očeve smrti,a zbog majke češće je u u svom rodnom gradu, ali neće se, kaže,  ovdje vratiti za stalno.Priča da joj se sviđa što se Zvornik gradi i razvija, ali da joj je Drina najljepša i voli ljeto ovdje da provede.

- Sviđa mi se i tamo, ljudi su kulturni, zemlja uređena, sve funkcioniše, bolje i lakše se živi, mada i ovdje ima nekih lijepih stvari -priroda, Drina, neki dragi ljudi i dugogodišnji prijatelji poput Biljane i Vere. Ipak ima  dosta ljudi koje ne poznajem, desi se da ponekad u šetnji čitav grad obiđem a nikoga poznatog ne sretnem.Ipak, ima još u Zvorniku dosta mojih školskih drugova, prijatelja, komšija, viđamo se, ispričamo, dođu i Zvorničani iz dijaspore , sjetimo se nekih događaja iz mladosti. Samo da mama bude dobro, kaže na kraju razgovora Miljana koja se osmjehom bori sa svim problemima.