Grad sunca, turista i dobrog sladoleda

Nekada dok je postojala jugoslovenska armija i služenje vojnog roka oni koji bi imali  tu (ne)sreću da ga služe u Bileći ili  Trebinju znali su reći :Trebinje, Trebinje kad me vidiš j…

Ali vremena se promjenila pa je Trebinje postalo značajno turističko mjesto  u kome  svakodnevno možete sresti brojne goste iz cijelog svijeta kako obilaze njegove znamenitosti i uživaju u starom gradu ili pak modernom “Gradu sunca”. Obavezno je slikanje kod spomenika Jovanu Dučiću kao i   obilazak njegovog groba na Crkvinama iznad grada odakle se pruža najljepši  pogled na Trebinje.

Trebinje nije teško za snalaženje, sve je tu blizu, nekako ukrug, a ono što neke iznenađuje je puno zelenila, parkova, raznog drveća. Takođe dobro očuvan  stari grad koji je posebna atrakcija za posjetioce, mada ni Trebinje nije zaobišla ubrzana stambena gradnja, ali se čuva staro jezgro grada. Za razliku od Zvornika.

Ima novi moderan dio i onaj iz prošlih vremena, a kada smo kod toga koliko je monumentalan, veličanstven  spomenik poginulim borcima  iz poslednjeg rata, sa spomen sobom u neposrednoj blizini tako je veliki i  za poštovanje i onaj podignut poginulim partizanima u drugom svjetskom ratu, koji se nalazi u velikom gradskom parku.

Trebinje pruža dosta mogućnosti za šetanje, istraživanje, uživanje u hrani, a rijetko ko da je u gradu bio, a nije posjetio poslastičarnicu “Grk” (nije po porijeklu vlasnika već  početnim slovima njegovog prezimena) u kojoj je uvijek gužva. Ali vrijedi sačekati jer  su sladoledi izvrsni, jedini je problem koji od desetak  ponuđenih vrsta izabrati  O njima se daleko čulo što su nam potvrdili Beograđani kojima je to obavezno na programu posjete.

Za deset maraka taksijem možete doći, ako niste svojim kolima , do “Grada sunca” koji je sagradio  brat Vuka Draškovića, Rodoljub. Šteta što su svi bazeni, osim kod hotela ispražnjeni 3.septembra, ali već na prvi pogled vidi se da se radi o ogromnom kompleksu sa brojnim bazenima odnosno akva park, reprikama dinosaurusa i drugim  sadržajima za djecu, etnom selom i ostalom ponudom koja privlači brojne goste. Impresivan  je i ”Knežev konak” koji je Drašković sazidao za sebe

Trebinjci ponosni, pomalo suzdržani u odnosu prema drugim ljudima. U restoranima malo duže se čeka na uslugu, a u centru grada istoimeni hotel i onaj pod platanima najposjećeniji. Blizu njih  i gradska pijaca, uz prodaju i raznih suvenira.

Spoj staroga i novog, prošlosti i modernog, sunca, zelenila, blizina Dubrovnika i Herceg Novog su ono što su ovaj grad učinili poželjnom turističkom destinacijom za mnoge, pa ne čudi što se  u njemu žele zadržati i više dana i bolje ga upoznati.

Nadamo se da smo vam ovom reportažom malo približili ljepote ovog grada i izazvali želju da ga posjetite, makar u prolazu, jer ona izreka sa početka teksta odavno više nije prigodna. Naprotiv, ko dođe poželjeće da se ponovo u njega vrati…