Piše: Mirjana Mićić
Bila nekoliko dana u banji, svako treba povremeno priuštiti odmor za tijelo, ali i dušu. Otići tamo negdje, dalje ili bliže, gdje nikoga ne poznajete, gdje ne morate svaki čas nekoga pozdravljati, smješkati se. Jednostavno “napuniti baterije”, akumulirati neku novu energiju, regenerisati se, uvidjeti da su neke stvari, ljudi i događaji nevažni kada se na njih gleda sa vremenske ili kilometarske distance.
Međutim, po pravilu, prvo pitanje koje mi uputi neko od prijatelja, komšija ili poznanika po polasku ili povratku je :“Jel’ skupo”. Najviše ih to (izgleda i jedino) interesuje, mada je relativno šta je danas skupo. Kako za koga. Kao kad vas npr. na moru ii bazenu pitaju je li voda hladna. To je subjektivan osjećaj. Nekome jeste, nekome nije. Za pojedine skupo je sve što se mora platiti parama, drugi i ne pitaju za cijenu. Nije toliko stvar u imovnom stanju koliko u karakteru, mentalnom sklopu pojedinaca. Obično one koji imaju dobre plate ili druge prihode najviše zanima koliko nešto košta. Neki ljudi za sve nađu vremena i sredstava osim za sebe. Ulažu u stanove, luksuzne automobile, biznis ali ne i u neka sitna ali bitna “zadovoljstva” koje organizam traži popit predaha od svega, obaveza, svakodnevnog smaranja i umaranja.
Ne može se sve iskazati novcem. Treba dati oduška, otići negdje, pobjeći od svih i svega, mada u ovo vrijeme društvenih mreža umjesto da uživaju u odmoru, većina ljudi najviše vremena drži mobilni telefon u ruci i slika se u svim mogućnim kombinacijama i pozama. Kao da im je važnije da drugi vide gdje su bili i kako su se proveli, nego da uživaju u lijepoj prirodi, šetnji, miru i tišini. Čudna neka vremena, puno posla bi tu bilo za nekog psihijatra.
Novac daje moć i razne mogućnosti , ali ne i kućno vaspitanje,manire, poštovanje i to se u ovakvim prilikama vidi. Gledam neke ljude sa naših prostora koji rade u Njemačkoj i drugim zemljama, tamo ćute,rade, štede, ovdje kad dođu izigravaju gospodu, glume strance,bahate se, preglasno govore, skaču u bazene, prskaju na sve strane, sve ono što tamo ne smiju ovdje sebi dozvoljavaju. Više su za žaljenje nego za zavist.
“Nađite” nešto para i dana godišnje za sebe i svoju porodicu, usporite i odmorite malo. Ne zbog drugih već zbog sebe, život je jedan, vrijedan, od vas zavisi kako ćete ga iskoristiti. A odgovor na to jel’skupo ?
Nije ništa što se tiče zdravlja, odmora ili provoda, ali to obično kasno shvatimo…