Zbog mog pisanja i dugogodišnjeg rada kao novinar imala sam dosta problema i neprijatnosti u životu. Poslednji put juče kada me je napao i prijetio da će me prebiti i baciti u Drinu izvjesni Jole Stojkić, vlasnik restorana Medelin i presuđeni kriminalac.
Nisam kukavica i neću da ćutim o njegovim verbalnim i fizičkim prijetnjama, iako su mi to mnogi “dobronamjerno” savjetovali. Čak i u policiji u koju sam otišla da kažem da me je napao. Zašto ja da se od njega i sličnih krijem, sklanjam, izbjegavam ih. Zbog pisanja o tome da je uzurpirao javnu zelenu površinu i tu “posadio” ljetnju baštu. Taj sudski spor je izgubio, a pokrenuo ga je Sredo Gavrić, predsjednik zajednice etažnih vlasnika “B- 1”, inače policajac u PU Zvornik.
U policiji kojoj sam se obratila ništa nisu preuzeli po službenoj dužnosti, nisu ga čak ni opomenuli, već bi da mene saslušavaju, da dajem izjavu. Neću, ne treba mi to, svi znaju ko je i kakav je Jole, čime se bavi, i svi ga se plaše, a javna je tajna da je policija povezana sa takvima kao on. Nedavno je u akciji hvatanja dilera drogom priveden, pa pušten.
Sigurno se nasmijao kada sam rekla da ću o njegovim prijatnjama meni, obavjestiti policiju jer ipak vjerujem da joj je posao da me zaštiti. Rekla sam mu što ne napadne Slobodana Vaskovića koji o njemu često piše. Ali Vasković je daleko, muško je i iza njega stoji neko, iza mene niko. Uostalom on često negativno piše i o načelniku PU Zvornik i njegovim saradnicima pa nikom ništa.
Nedavno se povodom navodnih prijetnji po život nekog od lokalnih fukcionera sve diglo na noge, mada je Stevanović na vanrednoj press konferenciji javno rekao da se ne osjeća ugroženo. On možda ne, ja da. Samo se budala ne boji, ali neću da ćutim, jer bih onda izdala sebe.
Novinarka Brankica Stanković iz Insajdera godinama ima policijsku zašitu zbog prijetnji sličnih tipova, novinari su ugrožena vrsta i stoga nije ni čudo da većina njih neće više ni da se bavi ozbiljnim temama i pravim problemima.
I ako mi se nešto desi narednih dana, nek se zna šta je razlog, juče me je spasilo po Joletovim riječima to što sam žensko pa mi nije zube slomio. Šta će biti sutra, ko zna, ali ćutati neću, jer kako je to lijepo rekao Meša Selimović: Ćuti ovnu, čuti govnu, kad ću živjeti. Mada bolje je časno i umrijeti, neko nečasno živjeti…
