Kirilo Kićo Vidaković: skakač, fudbaler, glumac…

k

Kirilo, Kićo Vidaković sav svoj radni vijek proveo je u fabrici glinice, a sada mu je žao što nije završio Vojnu akademiju koju je napustio zbog nekih drugih izazova u životu. Iako je već skoro petu godinu u penziji po njegovom mladolikom izgledu rijetko bi to ko rekao, a u životu je mnogo toga probao pa je tako bio i skakač sa starog mosta, fudbaler, glumac, a od početka   je član pjevačkog društva “Izvornik”

Kićo se rado sjeća godina prije poslednjeg rata  kada je sa rajom skakao sa starog mosta što je bilo posebno uzbuđenje i izazov.

- Skakao sam sigurno jedno desetak godina, ljetnjih dana, sa mosta u Drinu. Negdje od 1975. do 1986. godine dok se nisam oženio, posle mi žena više nije dala, bilo je strah da mi se šta ne desi. Bilo nas je više, poput braće Ikonića, Ljube i Bože i još mnogih drugih. To je za nas bio izazov, avantura, takmičenje, uživanje. Pored Drine sam odrastao, nije bilo straha, rijeku smo dobro poznavali. Žao mi je što je pokušaj obnavljanja skakanja sa mosta propao nakon tragične smrti Slovenca Bevsa  2016.godine, ali vidjelo se da neće dobro završiti jer se ne skače pod pravim uglom i raširenih ruku, priča on.

m

Vidaković je bio talentovan fudbaler.Tri godine, od 1975. do 1978. godine je igrao u FK “Drina”. Bile su to sjajne godine, po ostvarenim rezultatima, i  za ovaj klub kao i  njegove igrače.

 O Kićinoj  svestranosti i talentu  govori i to što je nakon rata sa Radom Perićem osnovao  pozorište u Zvorniku i glumio u njemu.

Od osnivanja prvog pjevačkog društva “Izvornik” je njegov član . Godinama je sa kolegama iz društva nastupao na raznim manifestacijama i gradovima, putovao, družio sa kolegama iz drugih mjesta. Sada je to malo stalo zbog korone ali, kaže,  i dalje  vrijedno vježbaju i pripremaju se za naredne nasupe kojih će, nada se, biti uskoro. 3

Često je u Novom Sadu, tamo mu je supruga i sada već odrasla djeca, ali bez svog Zvornika i “Izvornika” ne može

- Čekao sam da odem u penziju da mogu da više budem sa njima, pa sam sada pola tamo,pola ovamo, ali Zvornik je moj rodni grad i nikada odavde neću otići jer me vežu prijatelji, Drina, uspomene, “Izvornik” i još mnogo toga kaže Kićo, aktivan i sada, kao nekada u mladim danima kada je bio čest gost u hotelu “Drina” u kome je šef bio njegov stariji brat Božo koga se kao dobrog ugostitelja rado sjećaju mnogi Zvorničani.

 

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
496732851Unesite mišem ovo: 1442