Piše: Mirjana Mićić
Zamirisaše mi prije neko veče kokice. Priđem onom što ih prodaje i pitam ima li za pola marke, jer ni za marku se više skoro ništa ne može kupiti. Reče da ima i poče se žaliti kako smo mi siromašan grad jer nigdje više u okruženju nema tako jeftinih kokica, svuda su skuplje, spomenu Bijeljinu i još neka mjesta.
Jeste, rekoh, možda smo siromašan grad sa puno ljudi koji jedva sastavljaju kraj sa krajem ali imamo itekako imućnih sugrađana koji više i ne znaju šta sve imaju. Ni manjeg mjesta ni više bogatih pojedinaca.
Mogli bi ih podijeliti u dvije grupe. U prvoj su oni koji taje šta imaju, ne hvale se,naprotiv stalno se žale da im posao slabo ide, da se sve teže živi iako imaju kamione, apartmane, zgrade. Skromno se oblače, tako i izgledaju, ne voze skupa kola, šetaju pored Drine, a nema šta nemaju. Ćute da ih ne ureknu, da zlo ne čuje, policija ili kakva “komisija” za istraživanje porijekla imovine. Nešto su nasljedili, većinu bogatstva uvećali privatizacijom, bavljenjem politikom ili raznim unosnim “transakcijama”, tenderima, rođačkim, zemljačkim i drugim vezama, kao i jeftinom radnom snagom.Neki i dilerisanjem kao i pranjem novca na razne načine držanjem lokala, restorana…
…Drugu grupu, suprotnu prvoj po ponašanju, čine oni koji vole da se pohvale time šta imaju, šta su i gdje kakvu novu nekretninu kupili, novi džip koliko platili, gdje putovali, koju robnu marku nose. Čemu sve imati, a da se o tome ne priča i ne zna, da se ne pohvale bar onima njima sličnima, jer to je postalo stvar statusa, uspjeha, prestiža kao i ljubavnicu imati. Nažalost, i ona je je postala mjera uspjeha jer vlast, pare, moć njih lako privlače.
I dok jedni jedu kokice, drugi broje parice koje ih mogu itekako skupo koštati. Od poslednjih lokalnih izbora nekoliko (grado)načelnika u Federaciji privedeno, pa su i zatvorske ćelije “omirisali”. Tamo je “otišao” i bivši premijer FBiH Fadil Novalić zbog afere oko respiratora. Sudi se i nekim bivšim čelnim ljudima opština i gradova RS zbog zloupotrebe položaja i sličnih radnji. Funkcija prođe, a za neke stvari se mora odgovarati.Kad tad.
Nije bogat onaj ko puno ima već kome malo treba i ko zna da cijeni to što ima, a ne nastoji da po svaku cijenu ima što više. Jer i oni su smrtni kao i svi ostali, novac im ne garantuje ni ljubav, ni zdravlje, ni sreću.
Lijepo je imati para i ne brojati svaku marku, ali pitanje je kolika je cijena svega.I šta ih još stoga u životu čeka.
I kad već spominjem kokice naš predsjednik od predsjednika druge nam zemlje, matice, dobi za rođendan baš aparat za kokice…