Lidija i Vojin Pažin – Dvije paralelne prave koje se ukrštaju u zvorničkoj školi

i1

 

jetki su bračni parovi koji su toliko dali jednoj profesiji kao što je srednjoškolskom obrazovanju u Zvorinku dao bračni par Pažin, koji se upoznao u školi, potom zavolio i cijeli život proveo zajedno. Lidija Pažin je gotovo cijeli radnik vijek provela kao profesorica srpskog jezika, a Vojin je jedan dio karijere radio kao profesor matematike i fizike i direktor škola, a drugi dio kao direktor dva zvornička preduzeća. 

Lidijin čitav život je vezan za Zvornik, gdje je rođena 1943. godine.

 – Po završetku srednje škole u Zvorniku, otišla sam na studije u Beograd, gdje sam na Filološkom fakultetu upisala Odsjek za jugoslovensku književnost i srpski jezik. Prije diplomiranja sam jedno vrijeme radila u Glamoču, tačnije, predavala sam ruski jezik, koji se, zbog porodičnih okolnosti, inače govorio u našoj kući, te u muzičkoj školi jer sam završila nižu muzičku školu u Zvorniku na odsjeku za klavir. Nakon diplomiranja 1967. godine, vratili smo se u Zvornik, i ovdje sam počela da predajem srpski jezik do odlaska u penziju 2005. godine – prisjeća se profesorica Lidija. 

10

Kroz svoju karijeru imala je odličnih učenika, izuzetnih recitatora, dobrih generacija, a posebno pamti prvu generaciju koja je završila nekoliko godina nakon posljednjeg rata.
 

– To mi je bila najbolja generacija u kojoj je bilo sedam vukovaca, a prosjek odjeljenja je bio 4,7. Svi učenici iz tog odjeljenja su postigli velike uspjehe i izgradili karijere u različitim oblastima života,kaže Pažinova, koja je dva puta nagrađivana za svoj prosvjetni rad.

3

 – Prije rata sam nagrađena Plaketom Opštine Zvornik jer sam svake godine uređivala dio programa prilikom različitih svečanosti, a kasnije i Zlatnom medaljom „Stanko Nikolić“. Pored uspjeha sa recitatorima, vodila sam i sve ostale sekcije. Pred sam kraj prosvjetne karijere držala sam časove interaktivne nastave, odnosno toliko sam vladala materijom da sam u aprilu držala tu vrstu nastave, a nekoliko mjeseci kasnije sam otišla u penziju, dakle uživala sam u prosvjetnom radu – navodi Pažinova i dodaje da je svog supruga upoznala u školi.

– Prvi susret je bio u trećem razredu gimnazije jer je on bio moj profesor matematike. Kada sam upisala fakultet mi smo se zbližili i zavoljeli te je zbog mene i on prešao iz Sarajeva u Beograd da studira matematiku, riča Pažinova. 

12

 Vojin kaže da ga je slučajnost dovela u Zvornik. 

– Nakon promjene zakona o broju prenijetih ispita, imao sam slobodnog vremena te godine i u novinama vidio oglas za posao profesora matematike u Sapni kod Zvornika. Odmah su me primili. I ne samo tu, nego i u srednju školu jer nije bilo kadra, a još nisam bio diplomirao. Dugo vremena sam imao dvije norme. Nedugo zatim kolege su me izabrale i za v.d. direktora škole tako da sam ja svojoj supruzi bio i profesor i direktor ,kroz smijeh priča Vojin. 

U toku svoje karijere Vojin je predavao matematiku i fiziku, učestvovao u osnivanju Tehničkog školskog centra i bio direktor u svim zvorničkim srednjim školama. Potom je bio direktor SIZ-a i finansijski direktor u Fabrici glinice „Birač“.
Vojin Pažin je postao magistar ekonomije, kako se kaže, „iz inata“. Naime, kada su ga imenovali za direktora SIZ-a, od kolega koji su završili „večernje škole“ dobio je primjedbu da su izgubili dobrog profesora i dobili „lošeg“ direktora. 

– Zato sam upisao postdiplomski na Ekonomskom fakutletu u Subotici, položio razliku premeta i u roku magistrirao. Za vrijeme kada sam bio direktor SIZ-a u Zvorniku, odnosno 80-ih godina prošlog vijeka, napravljeno je više stambenih zgrada nego za prethodnih 30 godina. Napravljeni su Z-blokovi, B-blokovi, uveden plin, izgrađena dva dijela toplane – ispričao je Pažin, koji je na ovaj način sve svoje „kritičare“ demantovao. 

(Izvor monografija: Tragom jednog stoljeća)
 

 

2 Comments

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
821953467Unesite mišem ovo: 1463