Aug 09 /
Marijina “nošnja” uspomena na rodni kraj i slavu crkve

Iako su se ove godine napunile tri decenije otkako je Marija Dragičević sa porodicom izbjegla iz Banovića u Zvornik i dalje je mnogo toga veže za rodni kraj. I nošnja i slava crkve, mladost, brojne uspomene.
Privukla je našu pažnju odjećom koju je nosila na sebi.Bijela bluza i suknja urađene poput stilizovane narodne nošnje. Uz to i prigodan nakit. Pristala je na razgovor i otkrila je da se tako obukla u čast Pantelina, (Sveti Pantelejmon), koji je slava crkve u njenom selu Đurđevik kod Banovića.
Sama je na razboju kao 16- godišnja djevojčica otkala bijelo platno, i ukrasila ga vezom njenih ruku dijelo. Bilo je to dio njene djevojačke spreme, miraza i ubrzo se i udala, a iako je od tada prošlo 65 godina odjeća izgleda kao nova. Oblači je samo za slavu, a kako kaže ponijela je sa sobom kad je krenula u izbjeglištvo.

Iako ima 81 godinu Marija još uvijek može da je obuče, a ostala dva kompleta koje je ponijela uzele joj unuke koje igraju folkor.
-Ovako se nekad nosilo, imala sam tri slična kompleta, uzele mi unuke dva za folklor, meni ovaj ostao. Sama sam ga uradila, čuvam ga i oblačim samo za slavu mog sela. Suprug Žarko umro prije dvije godine, živim sama u stanu koji smo kupili kad smo prodali stan u Banovićima. Imam sina i kćerku, pet unuka i osam praunučadi , jedna igra košarku u Turskoj, priča Marija koju zdravlje dobro služi i izgleda mnogo mlađe nego što jeste.

Rekla nam je da je u mladosti puno radila ručne radove, od svile heklala bluze i suknje, marame, kasnije slabije jer je imala manje vremena ali njeni ručni radovi su bili izloženi i traženi prije rata, osim u Banovićima i okolnim mjestima.
Sada kada je j poznim godinama Marija se rijetko bavi ručnim radom jer je imala operaciju očiju, ali kada joj je dosadno uradi ponešto. Kaže da je djeca redovno obilaze i da se na Zvornik privikla, ali da se rado sjeća zavičaja na koga je i nošnja podsjeća.
