Medeni kolačići po bakinom receptu

Zorica i Dragan Ilić, bračni par iz Pilice  često se mogu vidjeti na raznim turističkim ili poljoprivrednim manifestacijama na kojima izlažu svoje razne proizvode. Imaju veliko imanje na selu na kome proizvode skoro sve što požele, ili kako ona kaže: Za šta god nam se pruži prilika i imamo vremena pokušamo da iskoristimo i sami proizvedemo”.

Ipak najpoznatiji su po proizvodima od meda, a njihova tezga  pažnju privlači po bogatom izboru “robe” nastale od njega. Mnogi do nje svrate i zbog mirisnih medenih kolačića u obliku srca, pčelice, mede,cvijeta koji su  jako ukusni, a  u kojima se  pored meda osjeti  i miris cimeta.

-Kolačiće pravim po starom bakinom receptu, kada me je kao malu naučila da ih spremam. Malo je složenije napraviti ih jer tijesto treba tanko razvući,a umjesto kalupa koristim jednu vrstu pečata sa različitim oblicima.

Stavljam cvjetni med zbog mirisa,  mnogi ih traže, a zbog meda u njima mogu dugo da traju, pojašnjava Zorica.

Na ideju da ih pravi došla je slučajno, kada su se, prije jedanaest godina,  muž i ona prvi put se  pojavili na jednom sajmu.

“Mnogi posjetioci su, privučeni mirisom i izgledom kolačića kojima smo ih nudili,  dolazili više puta da ih probaju.Kako su im se svidjeli tražili su  da ih kupe, tako da sada kada krenem na kakav sajam dosta ih napečem i  popakujem u kutije “.

Zanimljivo je da ih ne vaga niti broji, nego koliko ih stane u kutijicu-to je to. Jedno pakovanje je dvije i po marke. Recept ne krije, rado ga da svima koji ga traže,mada se mnogi kasnije žale  da ne ispadnu kao kod nje, a tajna je najverovatnije u vrsti meda koji se koristi, kaže Ilićeva.

Ilići prave i razne vrste rakija jer imaju veliki voćnjak I dosta voća, zatim suvo voće u medu, čak  13 vrsta, pa  orašaste proizvode u medu, propolis mast i kapi, razne meleme, tinkture i još mnogo toga.

Zorica je profesor razredne nastave u osnovnoj školi “Nikola Tesla” u Pilici, ali nađe vremena da se bavi poljoprivredom. Suprug Dragan najviše pčelarstvom,ali radi i sve ostalo. Njihov trud nije ostao neprimjećen, nagrađivani su mnogim  manifestacijama. Nakon izložbi u Zvorniku i Ugljeviku, pripremaju se za “Pantelinske dane” u Bijeljini, jer ih zovu od svuda da prikažu šta imaju. A imaju itekako, jedna tezga je ponekad mala da sve na nju jednu stane. I uvijek je lijepo uređena, sa  pčelicom kao zaštitnim znakom i simbolom onog čime se bave.