Milan Kundera :Nepodnošljiva lakoća postojanja

Nedavno je u 95 godini umro jedan od najpoznatijih čeških pisaca Milan Kundera.  Njegov  najpoznatiji roman "Nepodnošljiva lakoća postojanja" zapravo je ljubavna priča situirana u kontekst “praškog proljeća” 1968. i sovjetske okupacije koja je potom uslijedila. Ovo jest roman o ljubavi, ali ne i ljubavni roman. Kundera ne dijeli strasti svojih junaka i ne očekuje od čitatelja da se slijepo identificiraju s tim junacima: on njihova stanja ispituje, precizno bilježi, skeptično komentira.

Stoga ta knjiga o strastima jest, paradoksalno, racionalni konstrukt. Otud i fragmentarna forma, diskontuitet u naraciji: Kundera svjesno razbija narativnu iluziju, obnažuje vlastiti književni postupak, izravno se obraća čitatelju, nudi mu kulturološke i filozofske eksplikacije kojima temu svojega romana situira u širi kontekst tradicije europske umjetnosti i filozofske misli. (Velimir Visković, Danas)

 Knjiga opisuje Prag 1968. godine, živote intelektualaca i umjetnika u češkom društvu tijekom komunističke ere, Praško proljeće i ulazak sovjetskih trupa u zemlju. Likovi su Tomaš, uspješni kirurg, njegova supruga Tereza, fotografkinja mučena muževljevim nevjerstvima, Sabina, slobodni umjetnik i Tomaševa ljubavnica, Franc, profesor na švicarskom sveučilištu i Sabinin ljubavnik, Simon, Tomašev sin iz prethodnog braka.

Dvije glavne teme ovog djela su težina i lakoća. Tomaš i Sabina su u stalnoj potrazi za trenutnim zadovoljstvima, nevezani ni za šta, u potpunosti slobodni. Oni su inkarnacija lakoće. Nasuprot lakoći, težina se vezuje za bića i principe, ona je moralna, a njena inkarnacija su Tereza i Franc.