Nema više Peđe, a ni Zoke

Svaki grad, pa tako i naš Zvornik ima ljude koji ga čine posebnim i  prepoznatljivim. Oni su nekako postali njegov svakidašni dio kao i naših života, navikli da su tu pored nas, svaki dan. A onda odjednom nestanu, neočekivano, iznenada poput Predraga Peđe Mučibabića čija smrt je zatekla sve koji ga poznaju. Otišao je nenadano, i mnogi sugrađani  gledajući u smrtovnicu pitali su se da li je to moguće. Navikli smo da ga svakog dana vidimo u gradu ili pored rijeke Drine, u šetnji ili razgovoru sa ribarima.

Jedan njegov poznanik nam je rekao da je Peđa u Zvornik izbjegao iz okoline Sarajeva. Prije rata radio je u fabrici golfova u Vogošći, a u Zvornku se bavio kupoprodajom deviza. Umro je od srca, iznenada, u 62 godini života, potpuno neočekivano za sve.

U posledjih desetak dana, ne od korone, pored Predraga, preminuo je i Zoran, Zoka, Lazić koga su poznavali mnogi  Zvorničani. Bio je prepoznatljiv po glasnom govoru i  djetetu u tijelu  muškarca, koji nikome ništa nije loše učinio.

Odlaze  nam  ljudi i u svijet i na onaj drugi svijet. Ovaj će biti siromašniji za neke osobe koji su davali pečat ovom gradu, jer svako obilježi svoje postojanje na njemu, na  ovaj ili onaj način. Predrag i Zoran pripadali su ovom gradu i on njima, i mnogima će nedostajati...