NOSILAC “ZLATNE ZNAČKE MUP-a RS”, SREDO GAVRIĆ U PENZIJI

Specijalca policajca Sredu Gavrića, nećemo više viđati u uniformi jer je otišao u penziju krajem maja mjeseca. Uniforma mu je baš dobro stajala, onako visokom, stasitom, kakvi su uglavnom pripadnici žandarmerije u kojoj je Gavrić bio predhodnih godina. U policiji je od 1992 godine, uglavnom u interventnim jedinicama.

- Radio sam u “ElektroLoznici” od 1989. godine da bih po izbijanju rata se vratio u Kamenicu I prijavio se u  stanično odjeljenje policije u mom rodnom selu. U avgustu mjesecu te godine nakon što je selo popaljeno dolazim u Zvornik u policijsku stanicu i u policiji ostajem sve do penzionisanja,na različitim zadacima, uglavnom u interventoj jedinici, odnosno od 2000. godine u Žandarmeriji, priča Gavrić koji je u penziju otišao sa 55 godina života i 47 godina beneficiranog radnog staža.

Priča za naš portal, zvono.media, da nije bilo lako, posebno u ratnim pa i prvim posleratnim godinama biti u policiji. Plata nije bilo, godišnjeg odmora, radnog vremena. Poslednjih godina se situacija mijenja na bolje, a bilo je, kaže,  lijepih i teških situacija, radosnih ali i tužnih, ponekad i opasnih i rizičnih  situacija.

- Najstresniji mi je bio teroristički napad na policijsku stanicu Zvornik aprila mjeseca 2015 godine kada je Nerdin Ibrić pucao na policajce. U tom trenutku tu su bili i članovi moje porodice koji su slučajno navratili, navodi Gavrić.

Za iskazanu hrabrost u tim teškim trenicima od MUP-a RS dobio je najveće priznanje “Zlatnu značku” na koju je naročito ponosan. Tokom službe nagrađivan je i novčano, ali više voli da o njemu govore njegova djela, a ne riječi.

Uniformu je nakon odlaska u penziju razdužio. Nije mu žao, nije nostalgičan.

- Došle su mlade kolege kojima će dobro  doći. Nije mi žao što sam otišao u penziju. Stresan je to težak I odgovoran posao, dođe i do prezasićenja, umora. Sada ću imati više vremena za neke svoje hobije. U rodnom selu Kamenici imam nešto zemlje, posadio sam voćnjak, znam da molerišem, “oko struje”,svjestran sam, vrijedan, biće posla, kaže Sredo.

Najveći ponos mu je sin Srdjan, kapiten košarkaškog kluba "Borac" Banja Luka čije utakmice redovno prati, uživo ili preko medija i naravno navija iz sveg srca.  

Sredu znamo i lično, iz neke druge priče, kao predsjednika zajednice etažnih vlasnika zgrade “B -1” gdje povjereni posao obavlja odgovorno savjesno, pošteno i hrabro kao što je  i onaj drugi, profesionalni. Nije se bojao usprotiviti nepravdi i kršenju zakona ni tamo ni ovdje i stoga je čast poznavati ga.

Želimo mu mirne penzionerske dane, puno pobjeda njegovog Srđana i  da se  i on i mi naviknemo na njegovo novo civilno “izdanje”, jer uniforma mu je baš dobro stajala i odgovarala…

(Zabranjeno preuzimanje teksta bez dozvole autora)