Od ajvara do prsluka

Jednoj svojoj prijateljici iz Bijeljine, ljekaru po profesiji, Nada Vidaković je poslala teglu ajvara koji je sama napravila. Prijateljica je za doručak počastila koleginice koje su se oduševile ukusom ajvara i tako je sve počelo. Usljedile su narudžbe za ajvar, ali i još neke proizvode koje pravi poput džemova, sokova, cvekle...

- Daleko su stigle tegle sa mojim ajvarom čak i u Lihteštajn, jer je stvarno odličan, a pravim i ostalu zimnicu, najviše se pored ajvara traži cvekla, priča Nada koja se ovom “poslu” okrenula nakon dobijenog otkaza u zvorničkoj fabrici glinice u kojoj je, u laboratoriji, radila i prije rata putujući iz Tuzle.

- Razbolila sam se i nakon lječenja i dužeg bolovanja, po povratku u fabriku, raspoređena sam na drugo, slabije plaćeno radno mjesto, a ubrzo kao invalid rada dobila sam otkaz. Da bi nekako preživjele majka i ja počele smo štrikati i prodavati te naše rukotvorine, kaže Nada koja nije željela da se slika, pa umjesto nje “govore” njena dijela.

Nadi u izradi ručnih radova  pomaže njena  majka Vojka. Ona ima 83 godine i   kćerku je kao malu  naučila ručnom radu, što im  sad dobro dođe.

“Jako je vrijedna i uporna, za dva dana džemper isplete, kada se posla dohvati ne ispušta ga dok ne završi”, priča Nada koja to radi opuštenije. Pletu sve što ko naruči – kape, rukavice, čarape, prsluke, šaraju, kombinuju, vezu, heklaju, znaju i da šiju.

- Ima ljudi koji znaju da cijene ručni rad i žele da imaju nešto samo za njih urađeno. Mama ima puno ideja, hekla i korpice, trake za glavu i sve što ko poželi, a za nas su već mnogi čuli tako da znaju kako nas naći, kaže Nada, jedna vedra, vrijedna i preduzimljiva žena.

Vidakovićeva je od prije dva mjeseca počela da radi u fabrici konfekcije u Malom Zvorniku gdje ima još, kako kaže dosta žena iz našeg grada. Zadovoljna je poslom ali  uvijek nađe vremena za svoje hobije koji su joj pomogli da se osjeća korisno i da malo poboljša kućni budžet.