Od izbjeglice do vlasnice restorana

Prkosom do uspjeha

Iz Vogošće je Sretenka Šoja kao udovica sa dvije kćerkice izbjegla u Zvornik nakon Dejtonskog sporazuma. Glavna briga joj je bilo kako djecu izvesti na put i snaći se u novoj sredini i krenuti život ispočetka, ali bez podrške i pomoći supruga Zorana koji je poginuo u ratu. Uz puno rada, truda i odricanja uspjela je i nakon ćevabdžinice otvorila je restoran u etno stilu, pa onda i drugi na Zvorničkom jezeru, a sada privodi kraju otvaranje trećeg u Drinjači. Kaže da joj ništa nije teško i da je rad održava živom. Omiljeno cvijeće joj je prkos, a takva karekterna osobina joj je pomogla da izdrži sve izazove i uspije u svojim planovima.

- Najponosnija sam na svoje kćerke, Zorica koja živi u Novom Sadu ima svoju firmu i uspješna je u poslu kojim se bavi. Mlađa Mirjana radi u “Alumini”, obje su fakultetski obrazovane, a restorane sam njima prepisala priča Sretenka koja je najčešće u vremenskoj stisci i “na telefonu” kako bi sve, oko posla stigla i organizovala.

Ponosna je, kaže, što je sve sama postigla jer kao porodica poginulog borca od društva nije dobila ništa od onoga što je trebala.

Mirjana je udata za Dimitrosa, Grka koga je upozala dok je ovdje bio na službi u sastavu Lot tima. Jedno vrijeme su živjeli u Solunu, ali su se vratili u Zvornik gdje mu se sviđa. Uključio se u porodični posao u ugostiteljstvu, a zanimljivo je da su sinu dali ime Zoran, po Mirjaninom pokojnom ocu.

Sa puno enerije i entuzijazma Šoja se priprema za otvaranje novog objekta u Drinjači, problem su radnici jer je, tvrdi, sve teže doći do dobrog kuvara ili konobara, ali u svakom slučaju njena životna priča primjer je kako se boriti za svoje ciljeve i nikada ne odustajati jer upornost i rad se uvijek isplate.