“Pavlovića most” i dalje “pod opsadom” šljunkara

To što su šljunkari koncentrisani na profit od “usputne” eksploatacije minerala, koja im se ugovorima sa nadležnim omogućava u vrlo preciznim okvirima i što se tiče vremena eksploatacije i količine eksploatisanog materijala, je, u sistemu u kome sada živimo (kapitalizmu, dakle), normalno. Ono što nije normalno je nefunkcionisanje efikasne institucionalne kontrole tog procesa, koja rezultira prekomjernom ili potpuno nelegalnom eksploatacijom. Odnosno, pljačkom prirodnih bogatstava zemlje. Koja traje već desetljećima i koja se mjeri milijardama KM. I u čijoj pozadini je, očigledno, sistemska korupcija.

Iako drinski aktivisti ne daju nelegalnim šljunkarima mira i za uočene aktivnosti i postojanje sumnji u nelegalni i nekontrolisani iskop šljunka kontinuirano šalju prijave nadležnima, odnosno Vodnoj i Poljoprivrednoj ispekciji Republičke uprave za inspekcijske poslove RS i Javnoj ustanovi “Vode Srpske”, oni i dalje ne odustaju i posebno “pod opsadom” drže lokalitet “Pavlovića most” na području Grada Bijeljina.

Prijavu su, nakon uočenih aktivnosti šljunkara kod “Pavlović mosta”, aktivisti iz neformalne grupe građana “Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka i devastiranje obale rijeke Drine na području Bijeljine” dostavili nadležnima 12. decembra, protiv preduzeća iz Ugljevika, protiv kojeg je i u drugim slučajevima vođena istraga od strane MUP-a i Okružnog tužilaštva Bijeljina.

“Izostala je i reakcija policije, iako njihove patrole prolaze u blizini tog lokaliteta i vide da bageri i kamioni preduzeća “Taras” otkrivaju nove parcele, skidajući površinski humus da dođu do šljunka, što znači da šljunak vade sa priobalja i poljoprivrednog zemljišta. Nastavili su i ovog ponedjeljka, samo dva kilometra dalje od prethodne lokacije, uočili smo i kamione firme “Jović”.” – kažu iz pomenute bijeljinske grupe. I dodaju:

“I dalje sumnjamo u spregu šljunkara i onih koji bi se trebali boriti da spriječe te nelegalne radnje, jer smo već prijavljivali ovog i druge šljunkare zbog ranijih ataka na ovo područje.”

Prijava od 12. decembra, prema svemu sudeći, nije još došla na red za postupanje, a izgleda ni kod Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina za privredna društva “Taras”, “CSP” Dvorovi, “Buk Promet”, “Bijeljina Put”, “PGP Graditelj” i D.O.O. “Petrić”, koje su od jula ove godine predmet istražnih radnji zbog sumnji u nelegalnu eksploataciju šljunka i rad separacija na širem bijeljinskom području.

Policija i inspekcijski organi su zatekli bagere i mašine šljunkara na zemljištu na strani BiH, a šljunak su uglavnom vadili na parcelama u vlasništvu državljana Srbije. Prema nezvaničnim informacijama, još uvijek traju istražne radnje, nakon što je utvrđeno da ih većina nije imala ugovore sklopljene sa JU “Vode Srpske” za eksploataciju šljunka.

Dugo čekanje na tužilačke odluke i njihovo objelodanjivanje, pogoduje nastavku nelegalne eksploatacije u slivu rijeke Drine. Posljedice su i manje sredstava u budžetima, zbog neuplaćivanja vodnih naknada, ali je najozbiljnija, zapravo, ekocid devastacijom zemljišta u okolini rijeke i povećavanje opasnosti od poplava, umjesto smanjivanja, što je, zapravo, osnovni razlog za (legalnu) šljunkarsku djelatnost.

Naime, sama eksploatacija šljunka nije cilj države, odnosno institucija koje daju odgovarajuće dozvole. Cilj je čišćenje i produbljivanje korita rijeka u svrhu povećanja kapaciteta njihove protočnosti. Kako ne bi dolazilo do poplava.

To što su šljunkari koncentrisani na profit od “usputne” eksploatacije minerala, koja im se ugovorima sa nadležnim omogućava u vrlo preciznim okvirima i što se tiče vremena eksploatacije i količine eksploatisanog materijala, je, u sistemu u kome sada živimo (kapitalizmu, dakle), normalno. Ono što nije normalno je nefunkcionisanje efikasne institucionalne kontrole tog procesa, koja rezultira prekomjernom ili potpuno nelegalnom eksploatacijom. Odnosno, pljačkom prirodnih bogatstava zemlje. Koja traje već desetljećima i koja se mjeri milijardama KM. I u čijoj pozadini je, očigledno, sistemska korupcija. Jer je nemoguće drugačije objasniti da se takva pljačka, u kojoj su angažovane teške mašine i kamioni i koja traje toliko dugo, dešava praktično i pred očima organa zaduženih za njeno sprječavanje. I da su kazne za prekršioce zakona, kad ih se, povremeno, zbog pritiska javnosti i procesuira, više stimulativne, nego odvraćajuće od kriminala.

 

antikorupcija.info

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
473825619Unesite mišem ovo: 5317