Pazi, pada vaga !

Piše: Mirjana Mićić

U Zvorniku se sve više gradi i sve je više onih koji se time bave. Vjerovatno je unosno i zato sad pa sad nikne neko radilište i nova zgrada. U B blokovima uskoro neće imati gdje igla da padne, zgrade na sve strane.

Gledam nešto radnike koji ih prave i sve se pitam da li su ludo hrabri ili neoprezni, jer se po onim zdanjima u izgradnji kreću kao po zemlji. Ni jednog nisam vidjela da ima zaštitni šljem, da se na onim visinama veže za kakav stub da ne padne, naprotiv, šetkaju se nonšalantno, naginju, hodaju po samoj ivici zida. Pitam dvojicu radnika dok odvaljuju neke daske koliko su do sada zgrada napravili. Kažu dvadeset. “I još ćemo toliko” odgovaraju, a ja strahujem da koga od njih ona daska ne udari po glavi. Iako je većina od njih dugo u ovom poslu nesreće se događaju, a u u ovom poslu se svaka greška može životom platiti.

Da li su za to što rade neadekvatno opremljeni i zaštićeni krivi radnici, ili oni koji su ih angažovali. Radnici prilično opušteni, popije se i po koja piva, a onda sa poslednjeg sprata zgrade u izgradnji padne vaser vaga i to između dvije žene i direktora bolnice. Srećom nije nikoga pogodila, ali kako mi je rekao Ivan Popović bilo je strašno, odmah je pozvao građevinsku inspekciju da preuzme odgovarajuće mjere

“Bog nas čuva”, kažu mi radnici koje savjetujem da više vode računa o svojoj bezbjednosti, jer ne smijem ni da pomislim šta bi bilo kada bi se sa one visine neko okliznuo. Kao ta laser vaga. Mnogi iskusni i vješti radnici su u potrazi za boljom zaradom otišli u inostranstvo, došli mlađi, priučeni, neikusniji, nesvjesni opasnosti koja ih na građevini vreba.

Jedan vlasnik privatnog preduzeća koji gradi na sve strane na moje pitanje o sigurnosti radnika na radu kaže da ne brinem jer su svi osigurani i svi imaju šljemove. A ni jedan ga tada dok smo razgovarali, nekoliko desetina metara od zemlje, nije držao na glavi ...