Pečat uspomena: Sjećanja na profesoricu Barbaru Negrojević

Iz monografije “Tragom jednog stoljeća”  prenosimo sjećanja na  Barbaru Negrojević koja je među đacima  slovila kao jedna od najstožih profesora u srednjoj školi. Možda Barbara i nije bila toliko stroga koliko je, „sinko si moj“, život bio surov prema njoj. Među nekadašnjim učenicima zvorničke gimnazije ime Barbare Negrojević ostalo je kao pojam strogosti. Priča se da su nemirnoj djeci u osnovnoj školi prijetili Barbarom da će vidjeti kada dođu kod nje  u srednju školu
 Učenici u prisustvu Barbare Negrojević nisu bili mirni samo u učionici nego i van nje. Faruk Nožinović, njen kolega, sjeća se prizora kada je Barbara prolazila školskim hodnikom, za vrijeme odmora, vladala je potpuna tišina. Za strogost ili možda bolje rečeno principijelnost i pravičnost, čuvene zvorničke profesorice latinskog i francuskog jezika, smo donekle već znali, a ono što nismo znali o njoj donosi nam njena snaha, Olivera Negrojević, koja danas živi u Novom Sadu. 

Barbara je upisala i završila jezički odsjek Sveučilišta u Zagrebu. Ubrzo  je upoznala  artiljerijskog potporučnika Miloša Negrojevića čiji je otac preminuo takođe od španske groznice kao i Barbarin. Po završetku drugog svjetkog rata se udaje za njega,ali po prijavi pobratima, Miloš 1946. godine biva osuđen „u ime naroda“, svega nekoliko mjeseci prije nego što će mu Barbara roditi sina Miroslava. Višegodišnju kaznu zatvora Miloš je proveo u Lepoglavi i Kalvariji u Zemunu. Nakon izlaska, porodica je bila prinuđena da se preseli u Doboj, a potom u Zvornik uz redovne noćne upade OZNA-e. Miloš je ipak završio ekonomiju, dugi niz godina radio u „Jadru“ i bio omladinski trener gimnastike kao predratni prvak Balkana na dvovisinskom razboju. 

Profesorica Barbara, visoka 155 cm, bila je  energična žena, jakog glasa i pravednih principa, koju su đaci  pamtili kao strogu, ali pravičnu , principijelnu osobu. Imala je  uzrečicu „Sinko si moj“. Umrla od karcinoma u 57. godini života. 

Evo  jednog sjećanja na njenu principijelnost. Čuvena profesorica Lula Lazarević bila je razredni starešina Barbarinom sinu Miroslavu. Kraj školske godine, kao i obično, završavao se sjednicom Nastavničkog vijeća, a profesorica Lula se inače u tim prilikama svojski borila za što bolji uspjeh svakog svog đaka. Miroslav je imao samo jednu četvorku iz matematike, sve ostalo su bile petice i očekivano je bilo da će Lula da reaguje. Međutim, odmah na početku sjednice, Barbara se oglasila: „Molim da se mom sinu ne poklanja ocjena, jer ja to ne prihvatam. Što je zaradio, to neka i dobije.“ Ovim je Barbara onemogućila Lulu Lazarević da se izbori za svog učenika i četvorka je ostala. To je ujedno bila i jedina Miroslavljeva četvorka u toku gimnazijskog školovanja 

Sin Miroslav – ponos zvorničke Gimnazije  bio je poznati urolog sa međunarodnom reputacijom, zu. Sa visokim prosjekom završio je medicinu u Beogradu i vratio se u Zvornik. Tu je radio kao hirurg u ekipi šefa Đoje Stojanovića. Poslije završene specijalizacije, veoma brzo je postao šef operativnog odjeljenja, šef endoskopije, kao i strani asistent pri Université Claude Bernard Lyon 1. Kao stručnjak objavio je više međunarodno priznatih radova, a jedna operativna modifikacija nosi ime po njemu. 1986. godine prvi radi transplantaciju bubrega u Novom Sadu, a ukupno 35 tokom karijere. Prilikom jedne višečasovne operacije kolega ga je nehotično ubo iglom pacijenta zaraženim hepatitisom C. Bio je predivan otac, suprug, domaćin, cijenjen zbog svoje čovječnosti i jednostavnosti. Volio je svoju malu radionicu u kojoj je, iz hobija, radio duboreze i pozlatu ikona. U političkom radu bio je u vječitoj opoziciji strukturama koje su gledale lične interese. Četiri godine je bio opozicioni poslanik u Saveznoj skupštini. Jedno vrijeme je bio i potpredsjednik Skupštine Novog Sada. Hepatitis C doveo je do pojave karcinoma. Preminuo je 2010. godine.

Za sobom je ostavio sina Mihaila, kćerku Barbaru i suprugu Oliveru.

(Monografija:Tragom jednog stoljeća)