PERO SE OPORAVLJA DOK ČEKA USELJENJE U DAVNO OBEĆANI STAN

Peru Jovića znaju skoro svi sugrađani jer je jedan živopisan, interesantan lik, ali  ga već neko vrijeme na ulici ne viđamo, niti ga srećemo zajedno sa sinom Vesom kako u gradu  skupljaju staro željezo i još ponešto što mogu prodati i tako  zaraditi koju marku.

Kako smo čuli Pero je prije dva-tri mjeseca povrijeđen u saobraćajnoj nezgodi. Kao saputnika, tačnije auto stopera povezao ga je jedan vozač koji je u  udesu kod Bratunca manje povrijeđen od Jovića.

U zvorničkoj bolnici nam je potvrđeno da mu je operisan kuk i da je pušten na kućno lječenje. To nam je rekao i njegov sin Veso kada smo ga pitali šta mu je sa ocem, jer su se gradom proširile razne priče.

-Tata je bolje, oporavlja se, priča Veso, koji sa gluvonjemom majkom svaki dan čeka besplatan obrok ispred robne kuće od jedne humanitarne organizacije koja ih hrani. On je osoba sa posebnim potrebama, na osnovu toga prima skromna sredstva za tuđu brigu i njegu.

Najveća želja im je da se napokon usele u davno obećani stan u Karakaju u zgradi za  izbjegla lica, ali se baš oteglo. U međuvremenu im je dodjeljena jedna stara  kuća u Ulici Vuka Karadžića iz koje su iseljeni jer je ona porušena  zbog gradnje parkinga. Sada su smješteni u nekoj kući na Fetiji, “Iza prodavnice, na Bairu” pojašnjava Veso .

Dok se otac oporavlja, on ne miruje, sa majkom skuplja ono što mogu za nešto iskoristiti ili prodati, jer na ivici egzistencije.

Kako nam je ranije pričao Pero dobiju nešto malo od Centra za socijalni rad za sina, djete sa smetnjama u razvoju, i od grada, od gradonačelnika  nešto.

“Da kad može, neću da ne kažem, pomaže, ali sve je to malo, da je bar da riješimo krov nad glavom. Mislio sam i da odem iz Zvornika, ali obećali zgradu za nas, pa čekaću mada se odužilo”, vajka se Jović.

Priča brzo, pomalo nerazgovjetno i nepovezano, kao da želi da ono što ga muči što prije kaže i tako olakša dušu.

Mnogima su u Zvorniku organizovane akcije pomoći, solidarnosti, za Joviće nikada niko.

Možda će nakon ovog teksta neko sjetiti i obići Peru, uručiti mu kakvu pomoć jer sada bolesnom  ona mu je potrebnija nego ikada.

Želimo mu brz oporavak  i da dočeka useljenje u stan, da najzad ostvari svoj životni san.