Podsjećanje na Đorđu Jovičića: Čovjek velikog srca

Krajem avgusta ove godine biće pune tri godine kako sa nama više nije Đorđo Jovičić, dugogodišnji direktor Osnovne banke Zvornik koja je, poslednjih godina svog postojanja, poslovala u sastavu Privredne banke Sarajevo.

Osim kao vrsni bankar, Jovičić je bio poznat i po svojoj dobroti, plemenitosti,nesebičnosti. Pomagao je kome je god mogao, za svakog je imao lijepu riječ, vremena i strpljenja. Radnik, a ne njegov lični interes mu je bio na prvom mjestu, bio je pravi direktor koji je brinuo o svojim zaposlenima i interesovao se i za njihove lične, porodične probleme i pomagao je koliko je mogao. Bio je omiljen u svakom društvu, a za vrijeme njegovog rukovođenja bankom, ona je bilježila samo uspjehe i dobre poslovne rezultate. Možda baš zbog toga, zasmetao je nekim političarima i kontroverznim biznismenima, pa je 1996. godine smjenjen sa te funkcije, a uskoro je i sama banka koju je privatizovao Momčilo Mandić, otišla u stečaj pa likvidaciju. 

Sa tugom, ali sa najljepšim uspomenama na rad sa njim, sjećaju se Mica, Željko, Vukica, Mirjana i ostali radnici banke koji se i danas, nakon dvadesetak godina otkako banka više ne postoji, jednom godišnje sastaju i dalje druže. Često znaju reči da se takav čovjek i rukovodilac rijetko rađa. O tome svjedoče brojne priče, anegdote, zahvalnost ljudi koje je na razne načine zadužio i stoga je njegov odlazak mnoge rastužio.

Jovičić potiče iz ugledne porodice, njegov brat Neđo bio je dugogodišnji inspektor u Zvorničkoj policiji, a sestra Dana Tošić , profesorica je ruskog jezika,sada u penziji. Direktora Đoke više nema, kao ni “njegove”banke, ali dogod je njegovih radnika živjeće i sjećanje na ovog čovjeka velikog srca.

Hvala na svemu...