Povratak selu

2

 

Piše: Mirjana Mićić

Kako krenu ova pandemija i zabrana kretanja mnogi se okrenuše selu i u njega vratiše, bar privremeno. Na parkingu ispred zgrade više mjesta, pola komšiluka nema, mir i tišina što zbog policijskog sata što zbog manje naroda. Pobjegli ljudi na selo, tamo se lakše, ljepše i mirnije diše. I kad sretnem u gradu neke koje odskora nisam i pitam gdje su obično kažu da su pobjegli na selo gdje imaju roditeljsku ili staru djedovu kući, ili kakvu vikendicu.

S obzirom da djeca ne idu u školu, a mnogi su privremeno ostali bez posla ili silom prilika koriste godišnji odmor, nemaju šta ni da traže u gradu u kome su obavezne maske, rukavice, zabrana izlaska za pojedine kategorije stanovništva. Na selu su i te mjere nekako “labavije” , opuštenije, može se slobodno izaći vani, makar u dvorište, na njivu, popiti kafa na otvorenom, distanca sa komšijom “držati” preko ograde. Mnogi koji nemaju nikoga ne selu počeše zavidjeti onima koji tamo imaju komad zemlje i mogućnost da se malo udalje iz grada i zabrana.

Priča mi jedna poznanica kako ozbiljno razmišlja da proda stan i kupi kuću na selu, jer ima to mnoge prednosti. I nije jedina, nakon ovakvih situacija mnogi će se okrenuti selu, prirodi, zdravijem i prirodnijem načinu života. Ko na selu radi ne boji se gladi, može nešto zasijati, voće i povrće svoje ubrati, makar koju kokoš držati...

Zbog korona virusa postade popularniji seoski turizam, oni koji su se do sada stidjeli da su sa sela potekli, sada će se ponositi jer imaju kamo otići i vratiti se, zlu ne trebalo. E sad, to što su mnogi pobjegli iz sela, a selo nije iz njih, to je druga i duga priča i tema za neki drugi tekst. Uglavnom mnogi će ovih dana pjevušiti pomalo zaboravljene pjesme “Selo moje, ljepše od Pariza, lijepo iz daleka još ljepše iz bliza” ili Selo maleno, cijeće šareno, metar moga sela Amerika cijela...

Prokomentariši

Plain text

Zaštita
397584612Unesite mišem ovo: 3153