Rad u krvi - Rade Perić

Kulturni i obrazovni pregalac

Radisava Rada Perića, bivšeg dugogodišnjeg direktora zvorničke pa osnovne škole u Čelopeku i predsjednika SPKD “Prosvjeta”, znaju svi Zvorničani. Uvijek užurbanog koraka, vrijedan, agilan, uradio je dosta na kulturnom razvoju našeg grada i unapređenju obrazovanja, mnogim nadarenim lokalnim ljubiteljima pisane riječi pomogao da objave knjigu, organizovao niz raznih manifestacija. Iako je u penziji i dalje je uključen u mnoge aktivnosti poput organizovanja Svetosavskih dana, Svetosimeonske akademije, promocija knjiga.Inicijator je i osnivanja festivala dječijeg folklora RS koji je godinama unazad okupljao stotine djece, čuvara narodne tradicije, i nada se da će tradicija njegovog održavanja nastaviti kada korona prođe.

U razgovoru sa njim saznajemo da je rođen u okolini Kravice, školovao se tu i u Kozluku, gimnaziju završio u Zvorniku, učiteljsku akademiju u Bijeljini, a fakultet u Beogradu.

- Prvo radno mjesto kao učitelja mi je bilo u Memićima, pa u Kravici, a onda početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka pozvao me tadašnji direktor zvorničke osnovne škole Cvijan Đapanović da kod njih konkurišem za nastavnika srpskog jezika jer je planirao da pokrene đačke novine, a znao je da ja lijepo pišem, priča Perić.

Kao gimnazijalac je osvojio prvu nagradu na literarnom konkursu na temu “Čovjek i kosmos” zahvaljujući kojoj je, kaže, postao poznat širom BiH jer je slika pobjednika objavljena u raznim novinama. Đački list “Galeb” koji je uređivao dobio je nagradu kao najbolji školski list u bivšoj Jugoslaviji.

Priznanja ga nisu zaobilazila u njegovoj karijeri, a njemu je bio najdraži rad sa djecom i njihovi uspjesi. Sa suprugom Milenom je decenijama u skladnom braku.

- Ona je u Zvornik došla iz Bačke, iz Vojvodine, bila je medicinska sestra i upoznali
smo se kada je dolazila u školu zbog vakcinacije učenika. Prvo smo se zbližili pa zavoljeli, sada smo oboje u penziji i živimo za našu Isidoru koja studira na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, priča Rade uvijek smiren, ljubazan, blago osmjehnut. Konflikte izbjegava, za svakog ima lijepu riječ i opravdanje, i ništa mu nije teško.

Osim što je drugima pomogao objavljivanje više knjiga i sam je napisao knjigu o Vaskrsu, kao i objedinio i štampao radove djece nastale u ratu o djetinjstvu i njihovom odrastanju u u tim uslovima.