S one strane “grane”

Piše: Mirjana Mićić

Svakodnevno ljudi sa lijeve strane rijeke Drine prelaze preko starog pješačkog mosta, na destu stranu u obnuto. Češće iz Zvornika u Mali Zvornik, u Srbiju jer je tamo mnogo toga jeftinije nego kod nas. Odlazi se po jeftiniji hljeb, mlijeko, ljekove, voće, povrće, jer isplati se, ali to pokazuje i koliko smo zapravo siromašni jer zbog koje marke uštede mnogi se ne libe da tamo svaki dan prelaze, a ta “šetnja” im, kažu, dobro dođe.

Ima penzionera, ali i ostalih mlađih i starijih zvorničana, kao i nekih za koje nikada ne bi rekli da im je neophodna takva “šetnja” i ušteda, ali očito za neke je odlazak prijeko, postao više od navike. Nije ni čudo što su prije nekoliko godina, kada se zbog neke rekonstrukcije, mostom nije moglo prelaziti, malozvornički trgovci prijetili protestom jer su zvorničani ili Bosanci, kako nas tamo najčešće zovu, najbolji kupci.

Posebna priča je ponašanje carinika odnosno graničnih radnika na prelazima. Mnogi od nas nisu vjerovali da će se uvesti granica na Drini, ali jeste, a kontrola pješaka se razlikuje od slučaja do slučaja . Nekada vas puste i bez gledanja lične karte, a kad nemaju “preča” posla ( razgovora s kolegom, nekim zemljakom, kakvom zgodnom djevojkom, poznanikom ili gledanja u mobilni telefon), vježbaju stogoću i provjeravaju vas i u odlasku i povratku. Zanimljivo da su oni koji rijeđe prelaze sumnjiviji nego oni koji idu preko “grane” više puta dnevno, ali očito je u pitanju neka samo njima znana logika.

Zbog verbalnog sukoba sa jednim graničnim policajcem, sa naše strane, koji je htio da mi pokaže ko je glavni, da me natjera da budem mirna i poslušna, platila sam kaznu od 150 km. Da znate i da se sa njima ne šalite, jer ćete, poput mene, izvući deblji kraj, bez obzira na ispravne dokumente, usmene i pismene žalbe itd. Može im se, pa se tako i ponašaju, a zbog koje marke ili dinara uštede, valja i njih istrpjeti.